Manja slova Veća slova RSS

Pitajte predsjednika

Pitajte predsjednika

>

Intervju predsjednika Vlade Mila Djukanovica dnevnom listu Pobjeda

Datum objave: 21.07.2008 17:18 | Autor: Intervjui

Ispis Štampaj stranicu



Dan državnosti, 13. jul, drugi po redu koji slavimo u nezavisnoj Crnoj Gori, bio je povod da o najaktuelnijim političkim, ekonomskim i društvenim pitanjima u zemlji i regionu porazgovaramo sa predsjednikom Vlade Crne Gore, gospodinom Milom Đukanovićem.

* Gospodine Đukanoviću, proteklo je nešto više od dvije godine od ponovnog uspostavljanja crnogorske države. U domaćoj i inostranoj javnosti, Vi ste prepoznati kao nosilac toga projekta. Fakat je da su tokom protekle dvije decenije živote svih nas obilježila značajna politička dešavanja koja su promijenila mapu Jugoistočne Evrope. Smatrate li, nakon svih tih zbivanja, čiji ste aktivni sudionik i svjedok, da su se strasti konačno smirile i da ekonomija odnosi prevagu nad politikom ?

- Drago mi je da je vrijeme dalo za pravo našoj politici i da se pokazalo da je ostvarena nezavisnost doprinijela bezbjednosnoj, političkoj i makroekonomskoj stabilnosti Crne Gore. Takođe, i da je i crnogorska državna politika, nakon sticanja međunarodnog priznanja, više nego očigledno doprinijela regionalnoj stabilnosti i otvaranju jasne i bliske evropske perspektive regiona u kojem živimo. Aktuelni razvoj događaja i na ekonomskom, i na političkom planu jasno ukazuje da je vrijeme bezbjednosnih rizika, u najvećoj mjeri, iza nas i da su izazovi sa kojima se sada suočavamo ekonomski razvoj, dalje unapređenje građanskih sloboda i kulturni razvitak naše države, riječju - kvalitet života građana Crne Gore. Nažalost, ne tvrdim da je na sve bezbjednosne izazove u regionu stavljena tačka. Uostalom, otvoreno je pitanje odnosa između Beograda i Prištine, imamo nesporazum između Makedonije i Grčke, Bosna još nije funkcionalna država. Zato i ne možemo kazati da su prevaziđeni svi prethodni bezbjednosni i statusni problemi i da se možemo cjelinom pažnje skoncentrisati na izazove ekonomskog i demokratskog razvoja. Nužan je i dalje puni oprez i veoma odgovorna politika u svakoj od država regiona...

* Da li imate procjenu o vremenu kada će na bezbjednosna pitanja na Zapadnom Balkanu konačno biti stavljena tačka?

- Danas imamo pozitivne političke trendove. Istina, sporije od onoga što bismo željeli. Uz konstruktivnu politiku unutar regiona i pojačanu podršku međunarodne zajednice, prije svega EU, procesi bi se mogli ubrzano pozitivno razvijati u narednih par godina. Taj period smatram kapitalno važnim za budućnost regiona. Ukoliko EU i NATO prepoznaju važnost brze i pune integracije svih država Zapadnog Balkana u svoje strukture, to će biti garancija ubrzanom prevazilaženju preostalih bezbjednosnih rizika u regionu.

* Parametri ekonomskog, i rasta zaposlenosti, kao i direktnih stranih investicija veoma su povoljni. Da li su i koliko održivi na duži rok?

- U pravu ste, parametri su impresivni. Ipak, vjerujem da se kvalitet procesa, dinamički i strukturno, može još poboljšati. Kad to kažem, podsjećam da smo prve dvije godine nakon nezavisnosti najviše vremena potrošili na obavljanje pripremnih poslova za realizaciju krupnih razvojnih projekata.

Nemoguće je, recimo, početi gradnju autoputa, ako prethodno nemate novi Ustav, na osnovu kojeg je nužno donijeti seriju novih zakona, uključujući i Zakon o koncesijama... Takođe, nemoguće je početi takve radove ako nemate Prostorni plan države i iz njega izvedenu prostorno-plansku dokumentaciju nižeg reda... Naravno, i veoma obimnu projektnu dokumentaciju za takav objekat. Mi smo, najzad, sve to pripremili i sada je u toku tender za početak fizičke realizacije autoputa od Bara do Boljara. Krajem oktobra, ili početkom novembra, imaćemo odabranog partnera za realizaciju tog kapitalnog projekta. Kroz ovaj primjer mogli bismo govoriti i o brojnim drugim, krupnim i veoma skupim, uglavnom infrastrukturnim projektima, čiji budžet pojedinačno često prelazi vrijednost od milijardu eura.

Dakle, pred početkom smo realizacije svih najvažnijih projekata koji će dovesti do bitnog unapređenja crnogorske infrastrukture, time i do stvaranja pouzdanog temelja dugoročno stabilnog i dinamičnog ekonomskog razvoja Crne Gore.

* Može li se, u tom kontekstu, govoriti i o izvjesnim rizicima?

- Kada govorimo o rizicima, vidim ih, i kod nas i na globalnoj sceni. Mi moramo napustiti viševjekovnu praksu opuštenog i neodgovornog raspredanja navodnih dilema, koje to više nigdje nijesu. Uzrok tome je najčešće trulo politikanstvo, nekompetentnost, organizaciona nedoraslost, neposvećenost... A posljedice, propuštanje šansi za budućnost, bezrazložno zaostajanje u razvoju...

Uostalom, sjetite se, nije bilo davno kad se među samozvanim političkim i bankarskim ekspertima lansirala teza o neizbježnom bankrotu Crne Gore. A Crna Gora je danas ubjedljivo najmanje zadužena država u regionu i sa najvećim budžetskim suficitom. Mogli bi se upitati pa zar je to rizik. Jeste, jer i dalje, i danas kao društvo znamo gubiti vrijeme slušajući takva i slična naklapanja, a nerijetko smo skloni, povedeni njima, i donijeti odluke koje koče društveni razvoj Crne Gore. Nažalost, svjedoci smo i da se globalna finansijska kriza veoma ozbiljno osjeća u Evropi. Crna Gora i ovaj region su dio Evrope i ne mogu ostati pošteđeni negativnih efekata finansijske krize. Osjećamo ozbiljnu krizu u svijetu i u oblasti energetike i proizvodnje hrane. Rezultat toga je rast inflacije i u zemljama EU i u našem regionu. To su izazovi sa kojima se već suočavamo i koji će trajati.

Ipak, mislim da će im Crna Gora znati odoljeti. Mali smo, fleksibilan sistem, nijesmo jednosmjerno okrenuti bilo kom dijelu svjetskog tržišta... Imamo odlično partnerstvo i na zapadnom tržištu, i u Rusiji, i na tržištu Srednjeg Istoka. Nadam se, uskoro i u Kini. Trendovi su dobri i Crna Gora će u kratkom roku dostići BDP per kapita oko pet hiljada eura, što je već nivo razvijenosti iznad nekih članica EU.

 Iz kojih izvora će se državni budžet ove godine uvećati za 130 miliona eura i gdje će taj suficit biti usmjeren?

- Izvori suficita su manje-više svi konvencionalni budžetski prihodi, što znači da imamo evidentan opšti ekonomski rast. Nije u pitanju neki pojedinačni izvor uvećanja budžetskih prihoda, što bi moglo biti tumačeno kao jednokratni incident. Svi budžetski prihodi su povećani i to upućuje na zaključak da se ekonomija kreće putem dinamičnog razvoja i da, kao sintezu toga, imamo uvećanje budžeta iznad onoga što smo planirali krajem prošle godine.

Suočeni smo sa očekivanjem jednog dijela javnosti da višak prihoda treba potrošiti na rast plata zaposlenih u državnim službama, dakle na ličnu potrošnju. Uz puno razumijevanje potrebe ljudi u Crnoj Gori da višim kvalitetom života što brže osjete blagodeti ekonomskog razvitka o kojem govorimo, kao i uz uvažavanje okolnosti da smo početkom milenijuma u interesu dostizanja makroekonomske stabilnosti imali višegodišnji zastoj rasta plata, kao odgovorna Vlada ne smijemo dozvoliti da zavodljivim podilaženjem takvim očekivanjima u suštini potkopamo stabilnost nacionalne ekonomije. U Crnoj Gori i ovom regionu imamo više nego dovoljno iskustva sa proizvodnjom inflacije. Zato smo se i opredijelili da dominantan dio viška prihoda usmjerimo na kapitalnu potrošnju, da uložimo u brži razvoj, kako bi završavali neke važne projekte koji su u toku, a od kojih će opštu korist osjetiti svi građani Crne Gore.

Inače, već dugo u Vladi razgovaramo o tome kako smanjiti javnu potrošnju, kako smanjiti stope poreza i doprinosa, kako bi pojeftinili uslove poslovanja investitorima i preduzetnicima. Već usvojenim zakonima projektovano je da se sljedeće godine dalje obaraju porezi i doprinosi i da se dodatno unapređuje biznis ambijent u Crnoj Gori, jer je to jedini put da zadržimo konkurentnost naše zemlje u odnosu na države u okruženju i da i dalje budemo najveći konzumenti direktnih stranih investicija.

* Cijene energenata struje i nafte - konstantno rastu. To će se, očigledno, negativno odraziti na ekonomske tokove i standard građana. Šta će Vlada učiniti da se ti negativni efekti ublaže?

- Kada se o tome govori, šira javnost obično očekuje palijativne mjere i trenutne efekte. Po meni, ovaj problem morao bi nas motivisati da razmišljamo kako rješavati problem na dugi rok. Mi smo već dugo zavisni od uvoza električne energije. Prije nekoliko godina to je bilo tridesetak odsto godišnje potrošnje, a sada se naš deficit kreće prema 35-om i 36-om podioku ukupnog konzuma.

Nadalje, na početku smo velikog investicionog ciklusa, što znači da ćemo za koju godinu dobiti nove krupne potrošače električne energije. Recimo, realizacijom projekta Velike plaže i Ade, ili projekta autoputa sa javnom rasvjetom rađaju se novi potrošači i naš deficit će se dodatno uvećati. Moguće je, naravno, nešto postići i racionalizacijom potrošnje. Analizom strukture potrošnje električne energije moglo bi se zaključiti da Crna Gora nije na Mediteranu, nego na dalekom sjeveru. Dakle, izvjesno da se jedan dio električne energije, koji se koristi za zagrijavanje, može supstituisati nekim drugim, jeftinijim izvorima energije. Opet, sve te racionalizacije koje provodimo kroz implementaciju strategije energetske efikasnosti, neće riješiti naš problem. On se jedino može riješiti većom proizvodnjom.

* Govorite li o neophodnosti izgradnje novih hidroelektrana?

- Sve što ćemo uraditi izgradnjom mini elektrana, proizvodnjom električne energije iz vjetra ili sunca, neće biti dovoljno da zatvori naš bilans. Moramo, ipak, ući u izgradnju velikih objekata za proizvodnju električne energije. Imamo značajne rezerve, kako hidro, tako i termopotencijala. Sada u EPCG i nadležnom ministarstvu obavljamo ozbiljne pripreme za raspisivanje tendera kojim ćemo obezbijediti ulazak strateškog partnera u vlasničku i upravljačku strukturu elektroprivrednog preduzeća. Prodaćemo jedan dio akcija države u EPCG, čime nećemo ugroziti većinsko državno vlasništvo. Tako dobijeni novac upotrijebićemo za optimizaciju postojećeg sistema, investicijama u prenosne, distributivne sisteme... Naravno, uz novac potreban nam je i novi kvalitet upravljanja i menadžmenta, u čemu nam takođe može pomoći strateški partner. Paralelno sa tim pripremamo i tender za izbor partnera sa kojim ćemo graditi nove objekte. Prioritetno, pod pažnjom je energetska valorizacija Morače kao i izgradnja drugog bloka Termoelektrane u Pljevljima.

Prema tome, iduća godina mogla bi biti godina intenzivne realizacije projekata koji će dugoročno riješiti pitanje zavisnosti Crne Gore u potrošnji električne energije. Kratkoročno, ono što je realno, već radimo. Pošto sve skuplja uvozna električna energija pogađa porodične budžete, pripremili smo jedan sveobuhvatan socijalni program, kojim želimo da najugroženije kategorije stanovništva zaštitimo mjerama socijalne politike. I to je već u realizaciji.

* Već duže vrijeme insistirate na izgradnji kapitalnih infrastrukturnih objekata: autoputeva, novih izvora energije, komunalnih objekata. Smatrate li da se, ipak, predugo obavljaju pripreme za početak njihove izgradnje?

- Znam da je moguće i tako gledati na proces pripreme za gradnju kapitalnih infrastrukturnih objekata. Može se, svakako, postaviti pitanje: zašto se ti poslovi nijesu završili ranije, prije obnove nezavisnosti. Ipak, svi se sjećamo koliko je ne samo politička, nego ukupna društvena pažnja tih godina bila potpuno fiksirana na pitanje državnog statusa. Tome treba dodati i da je tek nakon na referendumu potvrđene stabilnosti Crna Gora zadobila povjerenje ozbiljnih finansijskih i građevinskih partnera, koji su spremni da sa nama realizuju ovakve projekte. I u organizovanijim državama nego što je Crna Gora danas takva dokumentacija se priprema po tri, četiri i pet godina.

Poslije svega, u ovom trenutku je naglašena odgovornost Vlade koja vodi tenderske procedure da iz mnoštva zainteresovanih odabere prave partnere. Imamo plansku i projektnu dokumentaciju, imamo ponude za finansiranje, imamo interesovanje najkrupnijih partnera za realizaciju svih ponuđenih infrastrukturnih, energetskih i turističkih projekata i mislim da će se nakon samo nekoliko godina kontinuiranog kvalitetnog rada na tom planu Crna Gora preporoditi.

* Najavili ste apliciranje za članstvo u EU do kraja ove godine, sa planom da se taj cilj ostvari do 2012. Mislite li da irski referendum može ugroziti evropsku perspektivu Crne Gore i regiona uopšte?

- Vlada je usvojila Nacionalni program integracije koji jasno govori da u periodu 2008/2012. godine planiramo da obavimo sve domaće zadatke na tom planu. Naravno, proširenje EU jeste prije svega partnerska tema za EU, s jedne strane, i za sve koji bi željeli da se pridruže EU, s druge. Iz našeg ugla gledano, mislim da smo odgovorno planirali i da ćemo svoje obaveze ispuniti do 2012. No, hoće li Crna Gora 2012. ili neke kasnije godine biti punopravni dio EU uveliko zavisi i od sposobnosti EU da brže prevazilazi očigledne institucionalne probleme u svom funkcionisanju. Pogrešan je zaključak koji se može čuti ne samo ovdje, nego i u nekim evropskim prijestonicama, da je EU umorna od proširenja ili da su njeni problemi nastali pretjeranim proširenjem. Ne. Mislim da je EU tu dilemu pravilno riješila tada kada je grupa od deset zemalja (2004. godine) postala sastavni dio EU. Zato mislim da je deplasirana dilema da li i zemlje Zapadnog Balkana treba da budu dio EU.

Na Zapadnom Balkanu nije riječ o proširenju, nego o ujedinjenju Evropske unije. Oko našeg regiona već je evropski obruč i bilo bi neracionalno za Evropu da unutar tog obruča zadrži sivu zonu u kojoj se živi po vanevropskim standardima. Zato tvrdim: koliko je naš interes da budemo dio EU, toliko je interes EU da Zapadni Balkan bude u njenom sastavu. Vjerujem da će se i ova nedoumica izazvana irskim ne na referendumu prevazići već tokom francuskog predsjedavanja Evropskom unijom.

Za to vrijeme mi treba da radimo svoj posao. Manje je važno jesmo li aplicirali za članstvo u aprilu ili ćemo to uraditi u oktobru. I u aprilu i oktobru, kada apliciramo, ne dobijamo po automatizmu status kandidata. Time se samo pokreće procedura koja traje nekad godinu, nekad mjesec-dva kraće ili duže, a za svo to vrijeme moramo vrlo predano realizovati poslove čiji će rezultati učvrstiti naše evropske partnere u uvjerenju da nam dodjelom statusa kandidata upute jasnu poruku - dobrodošli u porodicu ravnopravnih evropskih država.

* Dakle, aplikacija u ovoj godini?

- Mi ćemo aplikaciju, kako sada stvari stoje, podnijeti tokom 2008. godine. Tada ćemo u Crnoj Gori biti sa više samopouzdanja i sa više argumenata pred našim evropskim partnerima da smo ispunili dobar dio obaveza koje smo preuzeli SSP-om. Smatram da će i EU za koji mjesec biti u boljem stanju, da će prevazići nedoumice izazvane irskim referendumom i da će, samim tim, imati više raspoloženja da prihvati dalji napredak država Zapadnog Balkana ka punopravnom članstvu u EU.

* Uz pozitivne signale iz Brisela stižu i sugestije za efikasniju borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Kojim institucionalnim mehanizmima odgovarate na takve zahtjeve?

- Te preporuke razumijemo dobronamjerno. Svjesni smo da su korupcija i organizovani kriminal globalni problem. On je prisutan i u najrazvijenijim državama u svijetu, pa ćemo se lako složiti da je prisutniji u državama u tranziciji. Dakle, problem postoji, gledamo mu u oči i rješavamo ga kao čitav razvijeni svijet. Na normativnom planu, preuzeli smo sva pozitivna iskustva koja vlade razvijenih zemalja imaju u borbi sa tim problemom. Nakon donošenja novog Ustava i zakona iz ove oblasti, preduzeli smo i značajne institucionalne promjene koje se tiču drugačijeg pozicioniranja državnog tužioca, organizacije viših sudova, uključujući i formiranje posebnih odjeljenja za borbu protiv terorizma, organizovanog kriminala i korupcije, zaključno sa bitnim promjenama u načinu vođenja istražnog postupka. Sve su to neophodne zakonske i institucionalne pretpostavke za efikasniju politiku u ovoj oblasti.

Veoma je važno da se nastavi i sa intenzivnom reformom unutar pravosudne grane vlasti. Moj utisak je da predsjednica Vrhovnog suda taj posao vodi i energično i uspješno, i to me vrlo ohrabruje, jer mislim da bez učinkovitije pravosudne vlasti neće biti ni cjelovitih efekata na političkom i ekonomskom planu. U posljednje vrijeme postignuti su na ovom planu izvanredni rezultati. Ja sam nedavno i u Briselu i ovdje govorio jezikom cifara: koliko imamo osuđujućih presuda tokom prethodne tri godine za organizovani kriminal i krivična djela sa elementima korupcije.

Dakle, netačna je i zlonamjerna tvrdnja pojedinih opozicionih lidera da u Crnoj Gori nema presuda protiv počinilaca krivičnih djela iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije. Podsjetiću, samo u ovoj godini, samo u jednom predmetu, u jednom sudu, Osnovnom sudu u Podgorici, presuđeno je protiv 18 lica- ukupna kazna je preko 50 godina robije, među kojima ima i državnih službenika... Crna Gora se evidentno efikasno nosi sa ovim problemom, a institucionalnim promjenama stvaramo dobre uslove da se sa tim uspješno nosimo na dugi rok. Imajući u vidu iskustva razvijenih zemalja, pravilnije je reći trajno.

* Kako ocjenjujete kvalitet i dinamiku procesa pristupanja NATO-u?

- Dostignutim nivoom integracije u NATO napravili smo logičan, očekivan korak naprijed u odnosu na integracije u EU. Od Samita u Bukureštu dio smo Intenziviranog dijaloga sa NATO, što znači da je dosta realno očekivanje da bi na Samitu u Francuskoj i Njemačkoj tokom iduće godine mogli napraviti i naredni korak i postati kandidat za članstvo. Izuzetan je interes Crne Gore da bude dio NATO. To je perspektiva i regiona u cjelini. Dovoljno je analizirati sklonost ljudi koji žive na Balkanu da tokom istorije uporno, u ciklusima, ponavljamo greške i izazivamo nestabilnosti sa tragičnim posljedicama. Tek smo izašli iz posljednjeg ratnog stanja, pa se možemo zanijeti da smo konačno naučili lekciju, ali to se vjerovatno neposredno poslije ratova koje su vodili činilo i našim precima. Pa su, zaključno sa našom generacijom, nedugo i zatim opet bili u bezbjednosnim izazovima i rizicima.

Zato smatram da bi pristupanje Crne Gore i svih balkanskih država NATO-u bilo dodatna garancija da naši potomci neće prolaziti sve ono kroz šta smo mi, nažalost, prolazili tokom posljednje decenije 20. vijeka. Zato, Vlada ima obavezu da taj naš interes, koji je interes svakog odgovornog roditelja, približi građanima Crne Gore i da im pomogne da prevaziđu predrasude o NATO-u kao opasnoj vojnoj alijansi, neprijateljski nastrojenoj prema Crnoj Gori. Naprotiv, ja u NATO integraciji na Balkanu vidim šansu da učvrstimo stabilnost i da učinimo bezbjednijim, stabilnijim, kvalitetnijim život našim potomcima. Zato ćemo kao Vlada u narednom periodu raditi veoma intenzivno na implementaciji komunikacione strategije sa crnogorskom javnošću, da bismo proširili raspoloženje za tu integraciju i da bi, u trenutku kada bude aktuelan prijem, bili sigurni da imamo većinsko raspoloženje građana za to.

Nužna suptilnost u koalicionim odnosima

* U parlamentu glavnog grada očigledni su disonantni tonovi u vladajućoj koaliciji. Vaš komentar?

- Ne čini mi se da se događa nešto novo. Imamo političku koaliciju koja traje već izvjesno vrijeme i na državnom i na lokalnim nivoima, koju dominantno čine ta dva partnera, sa izrazitom disproporcijom. Tu su manje-više očekivana ili neminovna trvenja, samo što mislim da smo ih na državnom nivou dosta uspješno balansirali i prevazilazili. Moja sugestija saradnicima u Podgorici bila je da sa nužnom suptilnošću pristupe očuvanju povjerenja među koalicionim partnerima. Delikatna je crnogorska politička scena danas. Lakše je razmišljati kada imate više potencijalnih koalicionih partnera. Utoliko prije naglašena je odgovornost ne samo DPS nego i SDP da prevazilazimo dnevno-političke razlike da bi mogli uspješno ostvariti ono što je zajednički interes, a to je dinamičan ekonomski i demokratski razvoj Crne Gore.

Racionalnije je da sjedište parlamenta bude u Podgorici

* Kakav je Vaš stav povodom inicijative da se u novom zakonu o prijestonici uvede odredba kojom bi se sjedište crnogorskog parlamenta preselilo (odnosno vratilo) na Cetinje?

- Bez dileme, određeni simboli državnosti Crne Gore treba da imaju sjedište u prijestonici. Moje uvjerenje je da se potreba za tim iscrpljuje kroz tri važne institucije: sjedište Ustavnog suda, Ministarstva kulture i rezidencija predsjednika države. Da li skupštinska administracija i poslanici treba da rade na Cetinju, kada, ipak, nimalo jeftine uslove za funkcionisanje parlamenta imamo u Podgorici? Mi smo se upoznali sa amandmanom kojeg je podnijela grupa poslanika i kao Vlada odlučili da tim povodom u ovoj fazi ne saopštavamo svoj stav. Neka parlament sam tokom rasprave o amandmanima na taj zakon kaže da li je sklon takvoj ideji. I dalje, mislim da je racionalnije nekoliko simbola crnogorske državnosti smjestiti na Cetinju, a sve što traži skupe uslove pune funkcionalnosti nastaviti da organizujemo u Podgorici, koja kao glavni grad nudi više mogućnosti.

Ministri

* Kada ste ponovo preuzeli funkciju premijera, saopštili ste da će oni ministri koji mogu da izdrže Vaš tempo rada ostati na svojim pozicijama. Kako se po mnogima očekivana rekonstrukcija Vlade nije dogodila, znači li to da su svi ministri, uslovno rečeno, u idealnoj radnoj kondiciji?

- U prva četiri mjeseca, u osnovi, ministri su ispunili moja očekivanja. Znate da nikad nijesam rekao da sam zadovoljan kako Vlada radi, znači da su moja očekivanja uvijek veća. Nakon ova četiri mjeseca napravio sam rentgenski snimak i uočio određene slabosti u funkcionisanju nekih resora. Ipak, vjerujem još da je sve to otklonjivo i da ovom timu treba pokloniti povjerenje. Mislim da smo uradili ono što sam ja vidio kao naš primarni zadatak. Na početku sam rekao da ova Vlada ne treba da redefiniše strateški kurs državne politike. On je pravilno postavljen. Vlada treba da radi na tom kolosijeku i mora da pokuša da pojača dinamiku ključnih procesa. Prije nekoliko mjeseci učinilo mi se da su određeni procesi donekle usporeni i smatrao sam najvažnijim zadatkom nove Vlade da pokušamo da to popravimo. Čini mi se da to uspješno radimo. Ali, naravno, uvijek može bolje...

O Kosovu i odnosima u regionu

* U svojim javnim istupima često potencirate značaj regionalne stabilnosti. Kako, u tom kontekstu, gledate na nezavisnost Kosova i njegovo priznavanje od strane Crne Gore? Kako biste u ovom momentu ocijenili aktuelne odnose sa Srbijom i drugim zemljama regiona?

- Primijetili ste da Crna Gora ima vrlo konstruktivan i promišljen stav o pitanju Kosova. Stav koji je izazvao određene nedoumice u jednom dijelu domaće političke javnosti. Taj stav sam, vjerujem, argumentovano iznio u parlamentu prilikom izbora nove Vlade. Nakon toga, na upit opozicije i poslenika javne riječi, ponavljao i dodatno pojašnjavao.

Naime, uvjerenja sam da je došlo vrijeme u kojem Crna Gora kao nezavisna država na svakom pitanju, a ovo je jedno od važnih političkih pitanja za budućnost regiona, mora ozbiljno, cjelovito i dugoročno sagledavati svoje strateške nacionalne interese. Naš nacionalni interes je da danas, kada se privodi kraju regionalna bezbjednosna kriza, ne dođemo u situaciju da ugrozimo ono što smo veoma umješno čuvali tokom prethodne dvije decenije. A to je unutrašnja stabilnost i međuetnički sklad. Crna Gora je mala, ali izrazito multietnička država i zbog toga se u pitanjima kakvo je odnos Srbije i Kosova nalazi pred vrlo delikatnim izazovima. Smatramo zato da smo veoma promišljeno vodili politiku u odnosu na priznanje Kosova nakon proglašenja njihove nezavisnosti 17. februara ove godine.

Takođe, ne treba dokazivati koliko je za Crnu Goru, kao i za sve države regiona, važan odnos sa Srbijom. Od njene stabilnosti presudno zavisi stabilnost regiona, a svi smo zainteresovani za stabilnost regiona da bi brže ostvarivali svoje nacionalne interese. Svjesni smo da smo našom nezavisnošću možda pojačali animozitet jednog dijela srbijanske javnosti prema Crnoj Gori. Naravno, to nas nije pokolebalo. Suprotno, dobili smo satisfakciju u rezultatima ubrzanog ekonomskog i demokratskog razvoja da smo pravilno odlučili obnavljajući crnogorsku nezavisnost. Ali, svakako nije naš interes da se animozitet Srbije prema Crnoj Gori produbljava. Neodgovorno bi, dakle, bilo kazati - ne zanima nas šta Srbija o tome misli. Zanima nas, jer želimo stabilnu i proevropsku Srbiju da bi region bio stabilan. To su i najvažniji razlozi zbog kojih smo vrlo promišljeno slijedili svoje suštinske nacionalne interese na ovu temu. Isto tako, smatramo da moramo i u ovoj fazi pokazati odgovornost, lojalnost evropskoj i evroatlantskoj zajednici, čiji član želimo da budemo. Njena politika u odnosu na pitanje Kosova je politika formalizacije onoga što se dogodilo 1999. godine, nakon Miloševićevog pokušaja genocida nad Albancima na Kosovu i nakon NATO intervencije. Podsjećam, tada je Kosovo izuzeto iz pravnog poretka države Srbije. Od tada Srbija ne vrši ni jednu funkciju na prostoru Kosova. A 2008. se događa nešto što je manje ili više, umjesan ili neumjesan, politički pripremljen ili nepripremljen pokušaj međunarodne zajednice da formalizuje ono što se faktički dogodilo prije devet godina.

* Da li je uopšte realno razgovarati o tome da je točak istorije moguće zaustaviti i okrenuti unatrag?

- Definitivno ne. I siguran sam da to znaju i ljudi koji presudno utiču na politički život Srbije, a koji su, opet očekivano, kritičari nove političke realnosti na Kosovu. Razumijem njihove stavove i isto tako očekujem da oni razumiju poziciju Crne Gore i drugih država regiona koje moraju, uvažavajući delikatnost i težinu suočavanja današnje Srbije sa kosovskim epilogom - za koji zaslugu mnogo više nose generacije prethodnih političara - jednako tako uvažavati novu političku realnost.

Crna Gora će nastaviti da vrlo promišljeno vodi i ovaj dio politike u namjeri da očuva internu stabilnost, da ne kvari odnose sa susjedima, dakle ni sa Srbijom, i da istovremeno slijedi ono što je matični tok evropske i evroatlantske politike. Tu novu političku realnost u našim odnosima sa Srbijom, uostalom, pokazuje i nedavna posjeta srpskog šefa diplomatije Podgorici, kao i poziv Tadića i Cvetkovića da posjetim Beograd, koji sam sa zadovoljstvom prihvatio...

Nijesam zadovoljan efikasnošću administracije

* Da li ste zadovoljni efikasnošću državne administracije, kada se zna da smo više od dvije godine od obnavljanja nezavisnosti čekali na osnovna lična dokumenta, registarske tablice za vozila...

- Nijesam! Ne vjerujem, međutim, da će vam bilo koji predsjednik vlade, svejedno da li je riječ o balkanskoj, evropskoj ili američkoj vladi, reći da je zadovoljan efikasnošću administracije. Bez obzira što politikom Vlade već više godina promovišemo razvoj biznisa, kao ključni cilj čije ostvarenje treba da doprinese valorizaciji nacionalnih resursa, razvoju nacionalne ekonomije, zapošljavanju, u krajnjem unapređenju kvaliteta života, još je prisutna inercija iz prethodnog perioda u ponašanju administracije. Ona, na različitim nivoima, ne razumije da bi svaki Vladin činovnik, ili činovnik u lokalnoj samoupravi morao svojim postupkom da doprinese efikasnijim procedurama koje obezbjeđuju ambijent za razvoj biznisa. To uporno ponavljam ministrima i starješinama državnih organa.

Naš interes je da stvorimo povjerenje kod ljudi iz biznisa - da ulože svoj kapital. Ako oni ne ulože kapital u te projekte, moraće to da uradi Vlada. A mi ga možemo obezbijediti tako što ćemo odmah povećati poreze i time opteretiti obveznike, uključujući i naše građane, ili što ćemo uzeti kredite, pa, opet, njihovo vraćanje osloniti na poreske obveznike, što svakako znači dugoročno zaduživanje budućih generacija. Zbog toga je naš interes da idemo putem izgradnje povjerenja i javno-privatnog partnerstva sa domaćim i stranim investitorima, koje moramo ubijediti da u Crnoj Gori bolje nego drugdje mogu osvariti svoje interese. U protivnom, oni neće uložiti kapital i mi ćemo biti osuđeni na stagnaciju.

Kada govorim o konkurentnosti Crne Gore kao investicione destinacije, važno je razumjeti da se mi u tom pogledu ne takmičimo sa Velikom Britanijom. Naša administracija mora pružiti bolji servis od bosanske, srpske, albanske, hrvatske. Tada će Crna Gora i dalje imati najveći priliv stranih investicija u regionu. To je živ proces. I naši susjedi imaju isti cilj i preduzimaju mjere da nam preotmu primat u pogledu investicione atraktivnosti.