Manja slova Veća slova RSS

Pitajte predsjednika

Pitajte predsjednika

>

Intervju predsjednika Vlade RCG Mila Đukanovića časopisu "Slovenska duša"

Datum objave: 17.01.2006 20:20 | Autor: Intervjui

Ispis Štampaj stranicu


Intervju predsjednika Vlade RCG Mila Đukanovića časopisu "Slovenska duša"

Gospodine predsjedniče Vlade, prije 15 godina početkom krize na Balkanu Vi ste postali najmlađi predsjednik Vlade u Evropi. Preuzeli ste na sebe teško breme odgovornosti za Crnu Goru i njeno tadašnje mjesto u jugoslovenskoj krizi za njene državne i druge perspektive. Svim našim čitaocima koji pripadaju pravoslavnom svijetu bilo bi interesantno da saznaju Vaše prve utiske u svojstvu funkcije koju vršite?

- Sa ove distance, i sa ovim iskustvom, to izgleda tako davno, i pomalo nestvarno. Valjda samo mlad i neiskusan čovjek može da se prihvati takve odgovornosti, u takvim okolnostima. Moram priznati da ja, kao ni većina tada mladih mojih kolega nijesmo bili svjesni složenosti situacije, a posebno nijesmo mogli predvidjeti njen dalji razvoj. Ja lično sam se odlučno zalagao za korijenite promjene u društvu, koje je poslije Titove smrti i višedecenijske učmalosti zapalo i bezizlaznu krizu. Nijesam ni slutio da će ubrzo nastupiti slom Jugoslavije, socijalističkog sistema, a posebno ne da će se Jugoslavija raspadati u krvavim sukobima njenih naroda. Svi mi koji smo živjeli u Jugoslaviji, bar mi u Crnoj Gori, živjeli smo s iluzijama o vječnom bratstvu i jedinstvu jugoslovenskih naroda, što je bila jedn aod vodećih parola vladajuće ideologije. Nijesmo sagledali do kraja ni procese unutar Jugoslavije, a kamo li nove svjetske procese. Ko je od nas tada uopšte slutio da će se raspasti Sovjetski savez? Posebno mogu reći za sebe jer je moja prva zvanična posjeta jednoj stranoj zemlji poslije imenovanja na funkciju premijera bila upravo Sovjetskom savezu. Sve jugoslovenske republike imale su direktnu saradnju sa nkom od sovjetskih republika, a najmanja od njih, Crna Gora, s kim bi drugo, nego sa Rusijom. Primio me tada, najprijateljskije, mislim da je to bila sredinom juna l991. godine, predsjednika Savjeta ministara RSFSR, gospodin Silajev. Počelo je, dakle, da ne može ljepše biti, ali je ubrzo uslijedio pravi pakao. O tome se uglavnom zna, a i ne bih sada da podsjećam na to vrijeme Vaše cijenjene čitaoc, na vrijeme koje bi svi htjeli što prije da zaboravimo.

Ispada da ste svoje najbolje godine posvetili Crnoj Gori. Gledano iz današnje perspektive da li ste u potpunosti zadovoljni time što ste postigli u životu? Da li imate vremena za lični život? I da li na njena ima pravo predsjednik Vlade ove napažene zemlje u ovako teškom i nepredvidivom vremenu?

- Bez lažne skromnosti, mogu reći da sam zadovoljan rezultatima koje je Crna Gora ostvarila u proteklom teškom periodu. Kroz svu svoju slavnu istoriju Crna Gora je bila poznata kao ratnička zemlja. A tokom raspada Jugoslavije, Crna Gora je poznata po tome što je jedina od šest jugoslovenskih republika u kojoj se nije ratovalo. Nije bilo masovnih pogibija ni razaranja. Crnogorci, kao što su to bili prinuđeni drugi narodi, nijesu morala da napuštaju svoje domove. Naprotiv. Primali smo izbjeglice svih nacionalnosti. Prvo Srbe ih Bosne i Hrvatske, pa Muslimane iz Bosne, a u vrijeme NATO bombardovanja Albance sa KiM, pa zatim Srbe i Rome sa Kosova. Sačuvali smo Crnu Goru i od NATO bombardovanja, sačuvali mir i učvrstili međunacionalni sklad. U Crnoj Gori složno žive Crnogorci, Srbi, Mislimani Bošnjaci, Albanci, Hrvati, i drugi narodi, i to je naš veliki kapital. Danas je Crna Gor ana pragu obnove svoje državnosti, na pragu ekonomskog preporoda, i iz godine u godinu bilježi rast svih parametara koji su pozdan pokazatelj makro-ekonomske stabilnosti. Važno je istaći i političku stabilnost, i po svemu tome Crna Gora je prepoznata kao faktor mira i stabilnosti u regionu, zemlja otvorene ekonomije, privlačna za strana ulaganja, što potvrđuje i prisustvo sve većeg broja ruskih respektibilnih partnera kod nas. Nažalost, lični život ludi koji se bave poslom kojim se ja bavim, uvijek je u drugom planu. Rijetki su trenuci kad uživa u porodičnom ambijentu, i u društvu meni dragih ljudi, ali to je cijena profesije koju sam izabrao. Najvažnije je da oni to razumiju, što mi je prava podrška.

Srbija i Crna Gora čine državnu zajednicu. Da li ta zajednica ima perspektive za ubuduće ili je možda budućnost Crne Gore i Srbije u odvajanju i samostalnosti. Kakav je ovdje stav rukovodstva u Crnoj Gori i kakve se odluke mogu očekivati u narednom periodu?

- Održavati situaciju koju danas imamo u kojoj će Srbija i Crna Gor ai dalje biti u sastavu takozvane državne zajednice je nemoguće. I to iz nekoliko razloga. Kao prvo, državna zajednica Srbija i Crne Gore i nije bila planiran kao vid dugoročnog državnog uređenja. Ona je u suštini i stvorena kao privremena i prelazna tvorevina kako bi građani Crne Gore i Srbije imali mogućnosti, bez žurbe da izmjere sve "za" i "protiv" i da na kraju naprave razuman izbor. Da li Crna Gora i Srbija mogu biti suverene i ravnopravne članice međunarodne zajednice ili je bolje da formiraju unitarnu državu? U februaru 2006. godien bliži se kraj ove neizbjenosti. Kao drugo, nezavisno i od mnogih drugih okolnosti, državna zajednica Srbije i Crne Gore nije i ne može biti efikasno državno uređenje.
U Srbiji i Crnoj Gori je suviše toga razlčitog da bi mogli efikasno da se razvijamo u sastavu jedinstvene države. Na prijer, u Srbiji imaju drugu novčanu valutu, drugačiji vizni režim, drugačiji tempo socijalno-ekonomskih reformi, drugačiji sistem uprave i mnogo mnogo toga drugog. Srbija ima svoju službu državne bezbjednosti, Crna Gora svoju, svaka ima svoju Centralnu banku, carinu. Na nivou državne zajednice nema zajedničkog budžeta. I Srbija je na kraju krajeva 15 puta veća od Crne Gore. Toga nema nigdje osim u državnoj zajednici Srbije i Crne Gore. Zbog jasnije predstave, koliko ovaj temelj nije čvrst dovoljno je reći, da u hiljadugodišnjoj praksi razvoja svjetske državnosti nije zabilježeno slično državno uređenje ni u jednoj od savremenih zemalja planete.
I zbog toga na proljeće naredne godine Crna Gora će iskoristiti svoje legitimno pravo na referendumu, kako bi eliminisala problem koji je stalno prisutan (i koji je stalno prisutan u srpsko-crnogorskih odnosima) poslednjih godina. Smatram da je to ne samo u interesu Crne Gore već i Srbije.

Da li je propuštena šansa da se u Crnoj Gori gormira jedinstven stav oko pitanja njene nezavisnosti? Ako polazimo od činjenice da je zavisnost Crne Gore istorijski neosporna, zar nije moguće da se složimo oko realizacije tog cilja, ne dopuštajući mogućnost formiranja antisrpske platforme s jedne i anticrnogorske s druge strane, obzirom da je i jedno i drugo neprirodno, vještačko, a izgleda i prolazno. Da li se moglo očekivati iskreno savezništvo od strane Srbije oko ovog pitanja kako na osnovu istorijskog prava Crne Gore, tako i na osnovu osobenosti istorijskog razvoja, koji je učinio da se naprave dvije različite države, a narod nerazdjeljiv. I kada je već razlaz neizbježan, kako sačuvati bratstvo naših naroda kao kategoriju i potrebu, koja je starija od bilo koje državnosti i od obje zemlje?

- Vi ste se dotakli niza složenih pitanja.
Svakako u Crnoj Gori nema potpunog jedinstva građana oko pitanja njene državne nezavisnosti. Različita mišljenja sama po sebi nijesu strašna. Apsolutna jednolikost postoji samo u totalitarnim zemljama. U svim demokratskim zemljam ajako su izraženi različiti prilazi. Pri tome prilazi su različiti u svim važnim pitanjima. Dovoljno je da se sjtimo proteklih referenduma u Evropi oko novog ustava EU, gdje je razlika u stavovima bila uglavnom zanemarljiva, svega nekoliko posto. Kraće rečeno odustvo potpunog jedinstva nije problem.
Druga je stvar, kada pristalice jednog mišljenja zauzimaju nepomirljivi stav u odnosu na one koje misle drugačije. Kada se svi napori ulažu ne na argumentovane dokaze o ispravnosti sopstvene platforme već na blaćenje svojih protivnika. Tada i dolazi do stvaranja platformi o kojima govorite.
Budući da sam istinski privržen ideji nezavisne Crne Gore, duboko vjerujem, da ona neće ni u kojoj mjeri biti usmjerena protiv nama bratske Srbije. Više od toga, smatram da će upravo nezavisnost Crne Gore ići u korist Srbiji i da će joj pomoći da usmjeri svoju snagu i energiju na svoj demokratski razvoj, kako bi u budućnost zauzela ono mjesto na Balkanu koje joj s pravom pripada.

Kao što vidite ovdje nema nikakvog "antisrpstva". A eto, na žalost, neki naši protivnici, griješe u svojim radikalnim stavovima koji dosežu čak i dotle da je Crnogorcima osporeno pravo postojanja kao naroda. I na isti način pokušavaju da predstojeći referendum predstave kao nekakvu katastrofu, poslije čega bi se Crna Gora odvojila od Srbije "kineskim zidom".
Ja opet polazim od toga, da problemi u uzajamnim odnosima ljudi, a tako i država nastaju i postoje, tamo gdje su prisutna neriješena pitanja, obostrana netrpeljivost i ljutnja. Kada ovoga nema u uzajamnim odnosima mnogi problemi ili većina njih bude riješena. Tim prije, kada riječ ide o istinski bratskim republikama Srbiji i Crnoj Gori, i o dva bratska naroda.
Kada Crna Gora stekne svoju samostalnost smatram da niko u svakidašnjem životu neće primijetiti da se nešto u odnosima Srbije i Crne Gore promijenilo, ili to da su uvedena neka ograničenja. Zato što takvih ograničenja neće biti.
Građani Srbije imaće ista prava kojima se i danas koriste u Crnoj Gori.
Oni će moći i dalje slobodno, bez ikakvih viza i drugih odgovarajućih dozvola da dolaze u Crnu Goru, da žive u njoj, da se školuju, da raspolažu svojo imovinom, da rade, da otvaraju sopstvena preduzeća, da odmaraju, da se liječe, da posjećuju svoju rodbinu i tako dalje. I jedino ograničenje sa kojim će se suočiti građani Srbije i Crne Gore je to što neće moći da učestvuju na izborima. Ali ovo ograničenje postoji i danas. Nekih drugih ograničenja neće biti. Tako da svi razgovori oko "kineskog zida", to su ili gluposti, ili smišljena manipulacija osjećanjima bratskih naroda.

Pravoslavna Crkva u Crnoj Gori preživljava teška vremena. Može se reći, da je ona podijeljena na dva dijela više iz političkih nego li iz vjesrskih pobuda. Vlada Crne Gore uporedo sa Mitropolijo crnogorsko-primorskom na čelu sa mitropolitom Amfilohijem, podržava ravnopraven kontakte sa Crnogorskom pravoslavnom Crkvom, čije je faktički priznala njeno postojanje, bez obzira na to što je ne priznaje ni jedna pravoslavna crkva u svijetu. Koliko ovakva situacija u Crkvi utiče na očigledno odsustvo jedinstva u Crnoj Gori. U kojoj mjeri postojanje dvije Crkve predstavlja realnu potrebu ljudi, a u kojoj mjeri je to rezultat ispolitizovanosti pitanja Crkve?

- Kao predsjednik Vlade i političar, svakako sam zabrinut zbog toga što imamo podjelu i među pravoslavnim vjernicima. Ali, s obzirom da se CPC pojavila, sigurno znači da su za to postojali razlozi. To je rezultat procesa, u proteklim decenijama, reakcija dijela crnogorskog društva na politiku Beograda, i ne znam da li je to opravdano ili ne, pomiješanost te politike sa SPC. Ali ja bih odvojio svetovno od duhovnog. Ko vjeruje, taj neka vjeruje. Crkva postoji sve dok u nju dolaze vjernici. Ali Crkva, koja je vjekovima postojala na ovim prostorima treba i dalje da postoji. U to sam ubijeđen.
Krajem prošle godine u Moskvi imao sam čast da se susretnem sa Patrijarhom Moskovskim i cijele Rusije Aleksijem II. Bio je to moj drugi susret s Njegovom Svetosti za poslednjih osam godina. I ovaj susret ostavio je na mene izuzetno dubok utisak. Lijepo i otvoreno smo popričali. Patrijarh je mudar i razborit čovjek, izrazio je zabrinutost zbog činjenice postojanja dvije pravoslavne Crkve u Crnoj Gori, a apelovao na jedinstvo. I veoma je zanimljivo to što je Patrijarh naglasio da crkva treba da bude odvojena od politike. Upravo tako stoje stvari u Rusiji i upravo to obezbjeđuje Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi dugotrajni autoritet ne samo u Rusiji, već i u cijelom svijetu. Mi tek težimo tome.

Obzirom da naš časopis izlazi u Rusiji, u starom ruskom gradu Voronježu, molim Vas gospodine predsjedniče, da nam date Vašu ocjenu rusko-crnogorskih odnosa, posebno ako imamo u vidu stratešku orjentaciju Crne Gore na zapad i evroatlantske integracije. Iskreno se radujem Vašem aktivnom prisustvu u Rusiji u proteklim godinama. Znam da se tome raduju svi oni koji više vjeruju braći, atek poslije svim ostalima, vjeruju više Istoku od Zapada. Da li je jačanje vaših odnosa sa Rusijom rezultat (pored uspješnog rada vaše ambasade i ambasadora gospodina Roćena) sa logičnom orjentacijom kapitala s tačke gledišta komercijalnih rezultata ili je moguć preokret Crne Gore prema Rusiji u istorijskom i ekonomskom smislu? Kakvi su Vaši pogledi na slovenske perspektive?

- Odnosi između Crne Gore i Rusije, kao predstavnika najmalobrojnijeg i najbrojnijeg pravoslavnog naroda imaju duboke istorijske korijene i uvijek su bili bratski nezavisno od promjene rukovodstva i vlada, država i predsjednika. Tako je bilo, jeste i biće.
Radujem se da su današnji odnosi obogaćeni novim sadržajima. Stavovi Moskve i Podgorice se poklapaju u mnogim i raznolikim međunarodnim pitanjima, posebno oko situacije na Balkanu. Ruske investicije predstavljaju značajan doprinos u ekonomskom razvoju Crne Gore. Ove godine Crnu Goru je posjetilo duplo više turista nego u prošloj godini ovo je najveći porast među stranim turistima koji su posjetili Crnu Goru. U oktobru ove godine prvi put je upostavljen avio transport Moskva Podgorica, tako da su naši glavni gradovi udaljeni nešto manje od tri sata. Tako da se jedan od zavjeta naših predaka biti bliži Rusiji ispunio. Ovo nije rezultat samo obostranih simpatija između Rusa i Crnogoraca, već i prihvatanje obostranog interesa uz jačanje postojećih veza. Na kraju krajeva sve ovo učvršćava temelj naših odnosa sa Rusijom, predstavlja situnu investiciju u zajedničkom razvoju čije perspective već danas izgledaju veoma pozdano.
I ovo ni u kojoj mjeri ne protivrječi planovima Crne Gore u evropskoatlantskim integracijama. Tačnije rečeno, sa tačke gledišta strateških interesa Crne Gore, pa i cijelog Balkana, jedno ne može postojati bez drugoga. I ovdje mi nailazimo na puno razumijevanje naših ruskih partnera, koji isto kao i Crna Gora su dio Evrope. I o tome sam imao čast da razgovaram s predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom. Bio je to ne samo moj prvi susret s liderom Rusije, nego vjerujem i prvi crnogorsko-ruski susret na vrhu još od carskih vremena. I to svjedoči o kvalitetu naših odnosa danas.
Inače, slažem se s Vama i oko uloge Ambasade i ambasadora Roćena, koji je moj dugogodišnji bliski saradnik, i moj prijatelj.


Živimo u vremenu globalnih promjena na političkoj karti planete. Dvije decenije neprikosnovenost Amerike postepeno slabi u vremenu vojnih neuspjeha i elementarnih nepogoda, koji su pokazali da američko društvo i politika nije savršeno. Širenje EU je praćeno sve više uočljivijim razlikama u interesu. Rusija postaje sve moćnija. Da nije preuranjeno u vezi sa tim prihvatati kao najveću istinu pripadnost evroatlantskim integracijama i da nije možda bolje sačekati da dođe do učvršćenja između naših pravoslavnih saveznika i da se zajedno sa njima bez straha od asimilacije priključimo integracionim procesima, uključujući i Evropu, ali već sa garancijom naše nezavisnosti? Da li je moguća demokratska diskusija u Crnoj Gori po ovim pitanjima ili je već njihovo vrijeme prošlo? Kako Crna Gora namjerava da gradi odnose sa Rusijom kao vodećom svjetskom državom?






- Djelimično sam se dotakao ovih pitanja time što sam Vam odgovorio na prethodno pitanje. Mogu samo još da dodam sljedeće. Crna Gora i želi da dobije svoju nezavisnost, zbog toga što želi da uđe u Evropu, sa svojim imenom i prezimenom, jer ima svoju specifičnosti svoju neponovljivost i ne želi da bude asimilirana ili rastvorena u nekoj nefunkcionalnoj tvorevini. Evroatlantske ciljeve ima cio region, ne samo Crna Gora. To su i ciljevi Srbije. Rekao sam već da nas Rusija razumije i podržava u tim naporima.
Što se tiče uloge Rusije ovdje, Crna Gora je najiskrenije zainteresovana da sve reforme u ovoj velikoj državi budu krunisane uspjehom, kako bi njena ekonomija i njena državnost jačali, kako bi njeni stavovi na međunarodnoj političkoj sceni imali sve veću težinu. Rusija već danas sa velikim razumijevanjem prihvata stavove Crne Gore po najraznovrsnijim pitanjima. Ja visoko cijenim ocjenu Ministra spoljnih poslova Rusije Sergeja Lavrova koju je iznio tokom posjete Crnoj Gori, kada je naš stav oko problema u regionu nazvao odgovornim. U budućnosti i onoliko koliko bude jačala Rusija (a nadam se i nezavisna Crna Gora) naši odnosi će zajedno sa tim jačati i smatram da će između naših zemalja biti još više razumijevanja.

Vi ste već 15 godina ključna figura crnogorske politike. Nezavisno od svih potresa koji su zadesili region, Vi ste skoro jedini političar takvog ranga koji je ostao u vrhu. Bez obzira na želje opozicije Vaša vlast u Crnoj Gori je stabilna, a Vašoj politici vjeruje većina građana. Vi vjerovatno imate neke tajne metode za koje nijesu znale Vaše kolege, uključujući i Miloševića, ili je to opet rezultat tradicionalne crnogorske ljubavi prema voždovima (što Vi svakako jeste), ili je po srijedi nešto drugo? I još nešto. Kada će se u Crnoj Gori dobro živjeti, u svakom slučaju u skladu sa svojim bogatim potencijalima?

- Nemam nikakvih tajnih metoda. Glavno pravilo kojeg se ja pridržavam svih ovih 15 godina nalazeći se u političkom vrhu može se formulisati ovako: uvijek istrajavati na toj ideji za koju ste sigurni da će donijeti veći procvat vašem narodu, a ne na onoj koja će donijeti više biračkih glasova. U slučaju da se rukovodimo ovim posljednjim, možemo pobijediti na jednim izborima, maksimum na drugim. Ali poslije toga slijedi nezaobilazna katastrofa ili samog političara (što i nije tako strašno), ili katastrofa naroda to je već mnogo strašnije. Ovakvih i sličnih primjera na Balkanu je za proteklih 10 15 godina nažalost bilo mnogo i oni su nam poznati.
I danas ja se rukovodim istim tim pravilom kojeg sam se pridržavao svih ovih proteklih godina a to je da sm dosljedan ideji slobodne i ponosne Crne Gore. Jer sam duboko uvjeren da je nezavisnost pravo da u potpunosti upravljamo svojom budućnošću i nezaobilazan uslov za uspješan razvoj Crne Gore, za korišćenje njenog bogatog potencijala i što je najvažnije, kardinalno poboljšanje životnog standarda njenih građana.
Hvala Vam gospodine predsjedniče što ste se saglasili za ovaj intervju. Redakcija "Slovenske duše" Vama i Crnoj Gori želi mir, uspjeh i blagostanje.