Manja slova Veća slova RSS

Pitajte predsjednika

Pitajte predsjednika

>

Predsjednik Vlade RCG Milo Đukanović razgovarao sa zamjenikom odgovornog urednika Pobjede Zoranom Darmanovićem

Datum objave: 04.05.2005 12:15 | Autor: Intervjui

Ispis Štampaj stranicu


Podgorica, 29.aprila-Predsjednik Vlade Crne Gore Milo Đukanović u intervjuu za Pobjedu govorio je o najvažnijim političkim i ekonomskim pitanjima vezanim za aktuelni trenutak i budućnost Crne Gore.

Darmanović: Da li će, po Vašem mišljenju, Crna Gora 1. maja 2006. godine biti nezavisna i međunarodno priznata država, odnosno da li će do narednog Praznika rada biti, barem raspisan referendum o njenom državno-pravnom stutusu?

Đukanović: Odgovor na to pitanje daće nam građani Crne Gore, koji su jedino ovlašćeni da opredijele status države u kojoj živimo. Kada bi taj odgovor zavisio od Vlade na čijem sam čelu, Crna Gora bi već 4. februara 2006. bila nezavisna država.

U nadležnosti Predsjednika Republike je pokretanje inicijative za održavanje referenduma. Kao što znamo, on se tokom predizborne kampanje za predsjedničke izbore, kada se predsjednički kandidati obavezuju pred građanima šta će uraditi ukoliko im se povjeri mandat, obavezao da će predložiti Parlamentu održavanje referenduma odmah nakon što se ispune uslovi predviđeni Beogradskim sporazumom. Podsjećam, nesporno pravo građana Crne Gore, onakvo kakvo su imali i svi drugi na prostoru eks Jugoslavije i kakvo pripada svim narodima demokratske Evrope, ponovo je garantovano potpisom Havijera Solane u ime EU na tom dokumentu. Ova dodatna ovjera jednog prava koje predstavlja sveto slovo evropske demokratije u tadašnjem kontekstu bila je i znak poštovanja za spremnost Crne Gore da, uvažavajući zahtjev Evrope obrazložen potrebom učvršćivanja krhke regionalne stabilnosti, za tri godine odloži raspisivanje referenduma o nezavisnosti.
Pošto taj trogodišnji aranžman ističe početkom februara iduće godine, u rano proljeće čeka nas obaveza rješavanja državnog statusa. Do tada, potrebno je predano raditi na dogradnji demokratskog ambijenta za slobodno izjašnjavanje građana Crne Gore, kako bi njihov odgovor značio nespornu odluku demokratske većine i relaksirao budućnost Crne Gore jedne hipoteke koju su nam ostavili naši preci. Hipoteke koja nas drži u raspeću i sputava gotovo cio vijek, ne dajući nam ni da jasnije profilišemo svoj nacionalni i kulturni identitet, a kamo li da preuzmemo punu odgovornost za svoju evropsku budućnost.

Darmanović: Crna Gora ima Zakon o referendumu koji je dobio pozitivnu ocjenu od strane OEBS-a. Iz Brisela, međutim, šalju se posljednjih dana, neki novi signali u vidu preporuka da taj Zakon treba doraditi, da je potrebna neka kvalifikovana većina, da neke standarde treba pooštriti, Šta je pozadina ovih preporuka i da li je to određeni vid pristika na Crnu Goru?

Đukanović: Naš interes je da referendum bude održan po međunarodno priznatim demokratskim standardima i da njegov rezultat bude opšteprihvaćen. Onaj ko bi se ponašao drugačije, pokazao bi time da ne shvata izmorenost Crne Gore od dugog zastoja u raskoraku i da ne razumije njenu potrebu da iskorači ka čistoj formi organizacije države. Pokazao bi time, istorijski gledano, neoprostivu neodgovornost prema Crnoj Gori i njenoj budućnosti.

Kako ste i sami primijetili, u Crnoj Gori imamo Zakon o referendumu koji sadrži kriterijume, strožije od standarda u većini evropskih država. Naravno, uvažavajući značaj pitanja koje će se rješavati referendumom i potrebu da demokratski kvalitet odgovora tu temu makar na duži rok skine sa dnevnog reda političkog života Crne Gore, spremni smo da o pitanju potpune saglasnosti našeg Zakona sa evropskim standardima i dodatno razgovaramo i sa opozicijom u Crnoj Gori i sa relevantnim evropskim subjektima. Ponoviću, jedino nam nije prihvatljivo da u Crnoj Gori eksperimentišemo sa standardima koji ne važe za druge evropske narode. Prihvatili bi i taj zahtjev, kada bi neko mogao ponuditi argument da je Crna Gora politički i bezbjednosno rizičniji region od drugih u Evropi. No, argumenti govore upravo suprotno: Crna Gora je jedina od eks jugoslovenskih republika na čijoj se teritoriji tokom zadnje decenije 20. vijeka nije ratovalo. Prijemom preko 120 000 izbjeglica različitih vjera i nacija, što je predstavljalo 20 odsto našeg ukupnog stanovništva, mi nijesmo ugrozili multietnički život, a to je, svi se dobro sjećamo, bilo nezamislivo na ratom zapaljenom Balkanu. Iako politički podijeljeni vještim manipulacijama Miloševićevog režima, odoljeli smo odlučnom pokušaju Beograda da se uz pomoć zloupotrijebljene Vojske obračuna sa demokratijom u Crnoj Gori tokom NATO kampanje na Jugoslaviju. Imali smo razumijevanja za zahtjeve Evrope da iz razloga učvršćivanja regionalne stabilnosti odložimo organizovanje referenduma i uprkos nezadovoljstvu dijela domaće javnosti, sačuvali, i nakon toga i učvrstili političku stabilnost. Da li su ovo karakteristike stabilne ili bezbjednosno rizične zajednice? Odgovor je savršeno jasan.

Ne očekujem snažnije pritiske međunarodne zajednice prema Crnoj Gori. EU neće sebi dozvoliti da na našem pitanju kompromituje standarde koje sama izgrađuje i na čijoj implementaciji insistira u drugim evropskim državama. Isto tako, ne očekujem da nas neko sa strane ohrabruje na odlučnije poteze u smjeru nezavisnosti. Sjetimo se, niko nije aplaudirao ni Sloveniji, ni Hrvatskoj, kada su najavile da žele da napuste tadašnju jugoslovensku zajednicu. Danas je Slovenija u EU, a Hrvatska na njenim vratima.
Dakle, moramo napustiti praksu da o ovom, za nas sudbinski važnom pitanju, stavove formiramo na bazi uzgrednih opaski koje izriču ljudi koji ne žive u Crnoj Gori.
Podrazumijeva se da poštujemo politiku međunarodne zajednice, takođe, da ćemo predano raditi na ispunjavanju uslova za prijem u EU i NATO, ali i da mi najbolje znamo šta je u interesu naše budućnost. I da smo spremni da svojim odlukama preuzmemo odgovornost za tu budućnost. Tada će nas i naši prijatelji iz Evrope i sa drugih meridijana bolje razumjeti. Jedino što se danas ne shvata u međunarodnim političkim odnosima jeste da neko ne zna ili da nije u stanju da definiše svoje nacionalne interese.

Darmanović: Dobijanjem pozitivne Studije izvodljivosti Crna Gora je, zajedno sa Srbijom, napravila prvi korak ka Evropskoj uniji. Sada predstoji težak rad na krupnim poslovima. Da li bi te poslove Crna Gora brže i lakše odradila da je samostalna država?

Đukanović: Prvo želim da naglasim značaj dobijanja pozitivne studije izvodljivosti. To je veliki i važan korak na evropskom putu Crne Gore. Za nas je to šansa da, koristeći prednosti dvostrukog kolosijeka koračamo naprijed onom dinamikom kojom budemo usvajali evropske standarde. Da smo bili samostalna država, do sada bi prešli veću etapu na našem evropskom putu. Podsjetiću koliko smo vremena potrošili u bezuspješnim pokušajima da harmonizujemo različite ekonomske sisteme koji se objektivno nijesu mogli harmonizovati u kratkom roku. Potom, koliko smo dugo bili taoci odbijanja Srbije da sarađuje sa Haškim tribunalom. Siguran sam da bi i Srbija dalje odmakla u željenom pravcu da je bila samostalna, jer bi se brže suočila sa činjenicom da se sa međunarodnom zajednicom mora sarađivati i da se moraju poštovati njena pravila. Sada su stvari krenule u dobrom smjeru. Imamo pozitivnu studiju izvodljivosti. To je važan podstrek za buduće poteze. Istovremeno radićemo i na pripremama za demokratsko izjašnjavanje građana o tome u kakvoj državi žele da žive, na proljeće 2006. godine.

Dakle, pred nama su dva krupna istorijska zadatka: obnova crnogorske nezavisnosti i ubrzan rad na približavanju zajednici razvijenih evropskih naroda.

Darmanović: Crna Gora je ponudila Srbiji sklapanje jednog novog aranžmana - savez nezavisnih i međunarodno priznatih država. Da li ste od većine zvaničnika Srbije očekivali ovakvu negativnu reakciju i da li mislite da razgovor na tu temu još nije iscrpljen?

Đukanović: Taj aranžman smo ponudili našim partnerima u Srbiji kao izraz odgovornog promišljanja o događajima koji slijede. Naša poruka je jasna: Referendum o nezavisnosti nije potencijalno pravo, nego obaveza koju smo kao vlast preuzeli pred građanima Crne Gore i koju ćemo odgovorno ispuniti čim za to dođe vrijeme. Ako je suditi po istraživanjima javnog mnjenja, kao i po rezultatima svih izbora u posljednjih nekoliko godina, realno je zaključiti da ideja nezavisnosti ima podršku većine biračke javnosti u Crnoj Gori. A, ako je već tako, naša ponuda je: nemojte čekati da se o budućem statusu Srbije informišete na osnovu rezultata referenduma u Crnoj Gori. Mudrije je da u pravcu epiloga koji se čini najrealnijim zajedno povlačimo poteze. To bi svakako bila novina za Srbiju u odnosu na praksu njenog odnosa sa Slovenijom i drugim edž YU republikama u sličnim situacijama, ali po mom sudu upravo to bi bio izraz demokratske i državničke zrelosti nove Srbije.
Prva reakcija iz Srbije je manje - više očekivano nervozna. Ali, nas to ne obeshrabruje. I na nervozu nećemo odgovarati nestrpljenjem. Suprotno. Naša ponuda je otvorena sve do pred kraj 2005.godine. Ako do tada nema pozitivnog odgovora na nju, jasno je šta je naš sljedeći korak za koji ćemo u međuvremenu stvoriti svu potrebnu infrastrukturu.

U tim uobičajeno emotivnim doživljajima inicijative o savezu nezavisnih i međunarodno priznatih država, ostala je u dijelu javnosti nedoumica kakvu novinu ta ideja nosi i koliko je ona zaista ozbiljna. Mislim da je model vrlo konzistentan i da na maksimalno mogući način usaglašava dva osnovna zahtjeva koja ispostavljaju dvije države: Crna Gora da stekne međunarodnopravni subjektivitet da bi kao mala država mogla na direktan način svoje specifične interese predočiti u međunarodnoj zajednici; i Srbija, da iz brojnih razloga, ostane sa Crnom Gorom u intenzivnijoj bliskosti od one koja nas zajedno čeka u Evropskoj Uniji.
Dio političke javnosti Srbije je to razumio, ali se taj stav još nedovoljno čuje. To je, ipak, izraz političke realnosti Srbije i o tome ne vrijedi diskutovati. Očekujem da se u narednom periodu i Srbija i međunarodna zajednica i dodatno posvete analizi ove ideje.

Darmanović: Da li je Crna Gora talac rješavanje kosovskog problema, pa možda i predmet nagodbi Srbije i međunarodne zajednice na putu ka eventualnoj samostalnosti Kosova, koji se pominje kao moguće rješenje?

Đukanović: Imam brojne i česte međunarodne kontakte i ni u jednoj prilici nije bilo nagovještaja o takvim nagodbama. Zato ne želim da se bavim špekulacijama. Izvjesno je sledeće: to su dva pitanja koja su po svojoj prirodi sasvim različita. Pitanje Kosova je bezbjednosno pitanje. Ili kako to obično kažemo, posljednje bezbjednosno pitanje u regionu.

Dobro je da će se i aspekt njegovog statusa rješavati počev od polovine ove godine. Sa tim rješenjem u trouglu Beograd - Priština -međunarodna zajednica, Balkan će dobiti dodatnu stabilnost.

Pitanje državnog statusa Crne Gore je demokratsko i razvojno pitanje. To je pitanje demokratskog uređenja odnosa između Crne Gore i Srbije.

Rješenje koje smo ponudili dobro je i za Crnu Goru i za Srbiju. Time i za region. Imajući u vidu da od jeseni predstoji rješavanje kosovskog pitanja, u ponudi smo predvidjeli da Srbija bude sukcesor, tako da se na nju prenose prava i obaveze koje po Rezoluciji 1244 ima državna zajednica.

Darmanović: U posljednje vrijeme se spekuliše da neki članovi Vašeg kabineta odlaze na neka druga radna mjesta. Hoće li uskoro biti rekonstrukcija Vlade?

Đukanović: Mislim da ova Vlada solidno funkcioniše. Ne razmišljam o ozbiljnijoj rekonstrukciji, s obzirom da smo već ušli u realizaciju tako odgovornih zadataka o kojima sam govorio. Moguće su pojedinačne promjene kao izraz zahtjeva pojedinih ministara da predahnu od napornog rada ili zbog potrebe optimalnog rasporeda raspoloživih kadrovskih resursa u drugim državnim organima, u privredi i diplomatiji.

Darmanović: Reforme koje se sprovode u Crnoj Gori su krupne i bolne. Na makro planu one su pozitivno ocijenjene od strane međunarodnih institucija i pojedinaca. Dobar dio građana, međutim, živi loše. Kada će građani Crne Gore osjetiti konkretne pozitivne efekte reformskih poteza Vaše Vlade?

Đukanović: Mislim da već počinju da se osjećaju. Makroekonomska stabilnost koju smo ostvarili krajem 2004. godine pobudila je pojačano interesovanje investitora. Nove strane investicije znače i nova radna mjesta. U Crnoj Gori imamo rast zaposlenosti. Na berzi rada danas, nakon dvije godine rada Vlade, imamo preko 20 000 nezaposlenih manje nego početkom 2003. godine kada smo započeli mandat. I taj se trend nastavlja. Investicioni bum iz 2005. godine prenijeće se i u naredni period. A, podsjetiću, godinama ponavljamo da je ključno socijalno pitanje u Crnoj Gori nezaposlenost. Naravno, problem je još izražen, ali on je izvjesno poprimio trend ubrzanog ublažavanja.
Uz to, zahvaljujući oborenoj inflaciji, zarade zaposlenih i penzije, iako još niske, više vrijede. Daljom liberalizacijom ekonomije i stvaranjem uslova kvalitetne konkurentnosti, cijene proizvoda i usluga, koje se nude za te i uskoro veće plate, biće sve niže.
Takođe, obaramo poreze i doprinose. Time stimulišemo poslodavce da dalje razvijaju biznis, da otvaraju nova radna mjesta, ali da i bolje nagrade postojeće zaposlene.
Veoma ozbiljno smo posvećeni razvoju kapitalne infrastrukture. Da bi Crna Gora bila država razvijenog turizma i usluga, uređenost infrastrukture mora biti na bitno višem nivou. Nije valjda slučajno da je stopa rasta u turizmu u 2004. čitavih 18,5%. To je posljedica ozbiljnih napora koje smo uložili i koje ulažemo u unapređenje putne i željezničke mreže, rekonstrukciju aerodroma i graničnih prelaza i ozbiljnih poboljšanja u kvalitetu vodo i elektro-snabdijevanja. Takođe, i kvalitetnije turističke ponude kao posljedice privatizacije većeg broja hotela. Te aktivnosti se nastavljaju i intenziviraju u ovoj godini.

No, ono što je najvažnije je ozbiljna posvećenost Vlade sjeveru Crne Gore. Prije svega, utvrđena je konzistentna politika regionalnog razvoja. Ali, s obzirom da je dobro znano da se najizdašniji potencijali crnogorskog sjevera mogu valorizovati tek nakon kvalitetnog saobraćajnog povezivanja tog dijela sa centrom i jugom države, krenuli smo u izgradnju novog autoputa od Podgorice prema Kolašinu. To je tek prva dionica budućeg autoputa Bar-Beograd. O bezbjednosnom aspektu ovog projekta izlišno je trošiti riječi. Jednako tako, mislim da će se poljoprivredni, turistički i energetski kapaciteti sjevera u punoj mjeri valorizovati kada brzim autoputem razvijenije tržište Podgorice i primorja bude lakše dostupno tamošnjim farmerima i biznismenima.

Znam da u Crnoj Gori još uvijek većina ljudi loše živi. Ali, znam i da su svi oni svjesni da je to posljedica višedecenijskog razvojnog zaostajanja u okviru edž Jugoslavije i nevolja koje su nas zadesile u zadnjoj deceniji prošlog vijeka. Vlada koju vodim nije sklona da šminka nepovoljnu stvarnost. Iako bi joj to, kratkoročno gledano, bilo lakše i politički profitabilnije. Ali bi za to vrijeme Crna Gora dodatno zaostajala. Umjesto toga, mi se bavimo oporavkom dobrano sasušenog korijena crnogorske ekonomije. A to je poduhvat čiji će se dometi tek vidjeti kada za par godina svaki građanin Crne Gore bude u prilici da i lično ubere plod sa tog revitalizovanog stabla crnogorske privrede i ekonomije. Ozdravljenje ekonomije je kao i ozdravljenje ljudskog bića - proces. I moramo imati strpljenja, posebno sada kada je svijetlo na kraju tunela svima dogledno.

Darmanović: Koliko Crnu Goru košta boravak u ovom, po svemu sudeći, nametnutom i neuspješnom braku sa Srbijom, odnosno ko je kome tu na teretu i ko koga izdržava i usporava?

Đukanović: Ovo je aranžman koji bi se najbolje mogao opisati Njegoševom formulacijom niko srećan, a niko dovoljan. U ovoj zajednici definitivno nema prakse da jedna država izdržava drugu i to smatram velikim i pozitivnim pomakom u odnosima Crne Gore i Srbije. Ali, više je nego očigledno da jedna potpuno atipična zajednica svojom nefunkcionalnošću usporava ostvarenje evropskih ambicija i jedne i druge države. Uostalom, nije valjda slučajno da u Evropi nema više dvočlanih zajednica. A mislim da ni u svijetu ne postoje zajednice sa takvim disproporcijama. To je konstrukciona greška ovog institucionalnog aranžmana na koju sam ukazivao od prvog dana pojave te ideje. Zato sam se i tada zalagao za čisto rješenje - obostranu nezavisnost. Ipak, prevladala je volja za kompromisom u formi trogodišnjeg prelaznog aranžmana. I ne bih htio da budem na kraj srca - ipak nam je taj period doprinio boljem sagledavanju svojih interesa i mogućnosti, kao i učvršćivanju regionalne stabilnosti da bi se buduće odluke mogle donositi bez straha po bezbjednost Balkana.
No, moramo biti načisto: u ovakvoj zajednici potpuno je prirodna potreba Srbije da dominira, kao što je i logična i očekivana reakcija Crne Gore da brani ravnopravnost i svoj državni identitet. A to znači da ćemo sve dok zajednica bude trajala, najbolji dio svoje energije trošiti na međusobna objašnjavanja, pravdanja, zaklinjanja u najbolje namjere, umjesto da jedni drugima budemo od pomoći tako što ćemo se međusobno podsticati odgovornim upravljanjem i efikasnim savladavanjem prepreka na putu do Evropske unije. Odnosi između Crne Gore i Srbije će biti bratski tada kada svaki od braće bude imao svoju kuću i kada bude preuzeo punu odgovornost za njenu evropsku arhitekturu.

Darmanović: U Crnoj Gori su, bar deklarativno, svi za ulazak u Evropsku uniju. Može li se oko tih krupnih pitanja, pa i referenduma, postići makar minimalni unutarcrnogorski konsenzus?

Đukanović: Mislim da u Crnoj Gori postoji impresivan konsenzus o našoj evropskoj budućnosti. O tome govore sva istraživanja javnog mnjenja, kao i politički programi manje - više svih važnijih političkih partija. I vjerujem da je Crna Gora već prije nekoliko godina prebrodila raskrsnicu između lažne istorije i mitomanije na jednoj strani i demokratije i evropske perspektive na drugoj. Sklon sam da tvrdim da je to kapitalan politički dobitak Crne Gore i da ubuduće niti jedna vlast neće morati da rješava takvu dilemu. Budućnost Crne Gore je izvjesno - evropska, a jednog bliskog dana biće krunisana i članstvom u EU. Onom brzinom kojom budemo u stanju da prihvatamo evropske standarde. Na tome se predano radi, postoji solidno razrađena infrastruktura, sve snažniji kapaciteti i zbog toga vjerujem da je i taj cilj veoma dogledan.
O pitanju državnog statusa imamo podijeljene stavove crnogorske javnosti i to je usud koji nas prati čitav vijek. U posljednjih desetak godina snažno je narasla svijest o potrebi obnove nezavisnosti kao uslova za sigurnu evropsku budućnost. A kada u društvu postoje razlike o jednom pitanju čije nerješavanje limitira demokratski i ekonosmki razvoj tog društva, odgovor se mora prepustiti građanima. Vlast u saradnji sa opozicijom, implementirajući međunarodne standarde mora obezbijediti demokratski ambijent za donošenje odgovorne odluke većine.

Takođe, i vlast i opozicija, ako imaju i minimum odgovornosti i ako pretenduju da i nakon tog događaja zadrže povjerenje građana, moraju obezbijediti da odluka većine bude bezuslovno poštovana od svih. Vjerujem da je takav konsenzus o propozicijama odvijanja demokratskog referenduma moguće postići u Crnoj Gori. Vlada će učiniti sve da do toga dođe.

Darmanović: Privatizacija u Republici, izaziva, s razlogom, pozornost i laičke i stručne javnosti. Neki misle da se to moglo bolje i drugačije i korisnije uraditi. Vaš komentar?

Đukanović: Privatizacija očigledno izaziva pažnju javnosti. To je ne samo logično, nego i dobrodošlo. Vlada je potpuno posvećena tom pitanju i s puno pažnje se odnosi prema reakcijama na proces privatizacije. U tako važnom poslu ne smije biti tajni, jer se time ostavlja prostor za sumnje građana u zakonitost i pravednost tog procesa. Naravno, ima i onih koji ne žele da čuju argumente, ali su to obično prigovori koji su politički funkcionalizovani. Njihova galama je za jednodnevnu upotrebu.

Podsjetiću na našu nedavnu prošlost kad nam je, u vrijeme ratnih prijetnji, u centru pažnje bilo očuvanje Crne Gore i života njenih građana. Pitanjima ekonomije i razvoja smo se mogli sasvim posvetiti tek nakon postizanja političke stabilnosti. Tada su uslijedili značajni reformski iskoraci u ekonomiji i stabilizacija makroekonomskih prilika. Uslijedilo je potom povećano interesovanje stranih investitora za Crnu Goru, iako su sa domaće političke scene upućivani pozivi strancima da ne ulažu u našu privredu. Međutim, kapital ima svoju logiku i ide na privlačna područja. Takav trend interesovanja stranih investitora pojačao se kao posljedica postignute i makroekonomske stabilnosti.

Možemo biti sasvim zadovoljni i strukturom kapitala koji ulazi u Crnu Goru. Danas ovdje imamo norveški i grčki kapital u dijelu mobilne telefonije, mađarski i njemački u fiksnoj i, takođe, u mobilnoj telefoniji, slovenački, austrijski i mađarski u turizmu, japanski i belgijski u industriji, slovački u rudarstvu, grčki u naftnoj industriji, kao i povećano interesovanje ruskih investitora.

Naglašavam, proces privatizacije se odvija zakonski čisto, javno, najčešće putem međunarodnog oglašavanja i u saradnji sa savjetnicima koji su međunarodni konsultanti i koji su, takođe, izabrani na međunarodnom tenderu.

Želim posebno da naglasim da je cijena objekata koji se sada privatizuju znatno iznad one s početka procesa privatizacije, što je, opet, posljedica dejstva stabilnih makroekonomskih faktora. Podsjetiću na primjer Telekoma, čiju smo prodaju oglašavali prije nekoliko godina, ali nije bilo zainteresovanih. Ove godine je prodat po cijeni koja je premašila naša očekivanja.