Manja slova Veća slova RSS

Pitajte predsjednika

Pitajte predsjednika

>

Predsjednik Vlade Milo Đukanović za Komersant: Naše članstvo u NATO nije usmjereno protiv bilo koga, dakle ni protiv Rusije

Datum objave: 15.12.2015 10:11 | Autor: Služba za odnose s javnošću

Ispis Štampaj stranicu


Poziv u NATO Crna Gora je proglasila za svoj strateški cilj. Pozivnica je dobijena, Kada se može očekivati njeno punopravno članstvo?

Da, to je veliki uspjeh za Crnu Goru. Priznanje za reforme koje sprovodimo. Takođe, važan korak ka učvršćivanju regionalne, ali i evropske i globalne stabilnosti. To će ubrzati i put Crne Gore ka članstvu u EU.

Ovih dana očekujemo formalno upućivanje poziva i otpočinjanje procedure pristupnih razgovora za članstvo. Nakon što uskoro bude potpisan protokol o pristupanju Crne Gore NATO savezu, slijedi period ratifikacije u zemljama članicama, po njihovim nacionalnim procedurama. Za to vrijeme, do punopravnog članstva, Crna Gora će učestvovati u statusu posmatrača u svim aktivnostima Alijanse, bez prava glasa.

Kako će se opredijeliti Crna Gora? Opozicija traži referendum, insistirajući da o tako važnom pitanju mora da odluči narod.

Po našem Ustavu, za odluku o članstvu u NATO nije potreban referendum. Parlament ima mandat da o tome odluči. To je i praksa u Alijansi. Tokom više od šest decenija postojanja NATO, samo su tri zemlje članice održale referendum. Jedna je Mađarska, pošto je to kod njih ustavna obaveza. Slovenija je bila druga, i učinila je to istovremeno s referendumom za članstvo u EU. Treća zemlja je Španija. Interesantno je da su oni organizovali referendum kad su već bili članica. Naime, socijalisti su kritikovali Vladu kad je zemlja postala članica, i obećali su da će kad dođu na vlast organizovati referendum, i istupiti iz Alijanse. Međutim, kad se to dogodilo, shvatili su koliko je dobro što je Španija u NATO, i organizovali su referendum da i na taj način potvrde članstvo.

U slučaju Crne Gore, sljedeći redovni izbori biće prava provjera odnosa građana prema članstvu u Alijansi. Ukoliko bi na njima pobijedile partije koje su se protivile ulasku u NATO, znači da odluka u Parlamentu ne bi imala većinu.

Kakvo je sada raspoloženje građana Crne Gore?

Rezultati svih anketa pokazuju da kontinuirano i vidno raste podrška članstvu u NATO. Dvoje od troje građana Crne Gore uvjereno je da će naša zemlja postati članica. To uvjerenje je stabilno, u dugom periodu. Samo od marta do novembra 2015. godine broj građana koji bi na referendumu glasali da Crna Gora postane članica prema jednom od posljednjih istraživanja uvećan je za jednu trećinu, odnosno za 55 hiljada. Istovremeno, broj onih koji bi glasali protiv NATO, opao je za oko 82 hiljade. U martu ove godine članstvo u NATO podržavalo je 165 hiljada građana, u avgustu je ta brojka narasla na 190 hiljada, a u novembru na više od 220 hiljada.

Ipak, da li ste uspjeli da tokom kampanje odgovorite na glavno pitanje: zašto Crnoj Gori treba članstvo u NATO?

Trend rasta podrške članstvu potvrđuje da jesmo. Ili, tačnije, da smo na dobrom putu. Zaista, brojni su argumenti u korist priključenja Alijansi. Gotovo da nema nijednog valjanog argumenta protiv. Ako se izuzmu emocije, ili tradicija, što se potencira kod dijela naše populacije, ali i izvan Crne Gore. Međutim, u politici emocije nijesu najbolji saveznik, a i tradicija, da bi nalagala nekritički slijed, morala bi ubjedljivije svjedočiti o ispravnosti nego što je to slučaj sa Crnom Gorom i Balkanom u cjelini. Ovdje se ipak radi o budućnosti, a ne o prošlosti. Za malu zemlju kao što je Crna Gora, na Balkanu, praktično okruženu članicama Alijanse, nema logičnijeg izbora. Sem toga, to je najefikasniji i najracionalniji način da osiguramo našu bezbjednost. Iskustva svih zemalja članica pokazuju da je naglo porastao priliv investicija nakon učlanjenja. To je za crnogorsku ekonomiju presudno važan faktor. Kako smo mi i turistička destinacija, stabilnost dodatno dobija na značaju. Ne treba zaboraviti ni regionalni i širi kontekst članstva Crne Gore u NATO, što naši građani sve bolje razumiju.

Ali težnja Crne Gore da uđe u NATO izazvala je krajnje negativnu reakciju Rusije. Šta raditi sa tim?

Praktično od prvog dana nezavisnosti Crne Gore u Moskvi su odlično znali za taj naš cilj. Kao što smo mi znali i znamo da se Rusija principijelno protivi širenju NATO.

Da je proces učlanjenja Crne Gore u NATO krenuo prije nekoliko godina, siguran sam da ne bismo imali reakcije iz Moskve kakve imamo danas. O čemu to govori? Nažalost, došlo je do pogoršanja odnosa između Rusije i Alijanse. I Rusije i EU. To se najslikovitije danas prelama preko crnogorsko-ruskih odnosa. Međutim, ja vjerujem da neće dugo vremena proći, i da će se naši odnosi vratiti u normalu.

Podsjetiću, Rusija nije bila presrećna ni zbog formiranja Državne zajednice Srbija i Crna Gora, i mogućnosti da dođe do njihovog razdvajanja. Međutim, Moskva je principijelno pristupila tom pitanju, izražavajući spremnost da prizna demokratsku volju građana. Tako je i bilo. Mi svakako ne zaboravljamo veoma pozitivnu ulogu Rusije u tom procesu i činjenicu da je bila među prvim zemljama koje su priznale obnovljenu crnogorsku nezavisnost 2006. godine. Ne vidim ni jedan ozbiljan razlog da tako ne bude i u ovom slučaju.

Vaše izjave o ulozi Rusije u nedavnim protestima u Podgorici, u Moskvi su prihvatili dosta negativno. Objasnite šta ste imali u vidu?

Samo to što se vidi golim okom. I to svakodnevno. Stalnu podršku crnogorskoj opoziciji dijela ruskih državnih medija, nekih političara, poslanika, raznih instituta koji se ovdje javno hvale svojom povezanošću sa Kremljom, što nikada niko nije demantovao. Neskrivenu podršku protestima koji su usmjereni na destabilizovanje legalnih institucija države, i na svrgavanje demokratski izabrane vlasti na revolucionaran način. Iz mnogo razloga, Rusija je posljednja zemlja od koje je Crna Gora tako nešto očekivala.

Pošto se odnosi Rusije i NATO danas nalaze na niskom nivou, ulazak Crne Gore se u Moskvi shvata kao antiruski korak. Da li je to tako?

Ne. Naše članstvo u NATO nije usmjereno protiv bilo koga, dakle ni protiv Rusije. Mi nemamo nijedan razlog da ne sačuvamo istorijski bliske odnose s Moskvom.

Zar zaista neko misli da Rusija nema prijatelja u NATO? Namjerno ne želim da nabrajam koje su to zemlje, kako se možda nepomenute ne bi osjetile zapostavljenim.

Pravo pitanje nije zašto Crna Gora u NATO. Već zašto bi to uopšte smetalo Rusiji, ili bilo kome sjutra kad Crna Gora bude u NATO? I zašto bi bilo kojoj drugoj zemlji, a posebno istorijski gledano prijateljskoj, smetala naša ambicija da slobodno izaberemo put u budućnost?

Hoće li se za ruske turiste, kojih u Crnoj Gori godišnje ima po nekoliko stotina hiljada, promijeniti uslovi? Hoće li Crna Gora uvesti vize Rusima?

Jedan od razloga što idemo u NATO je, da ponovim, veća stabilnost ne samo za građane Crne Gore, već i za strane investitore i turiste. Dakle, naš je cilj da i ruskih turista bude još više. Uostalom, smeta li ruskim turistima da odlaze u natovske zemlje kao što su Španija, Italija, Francuska, Grčka,.. Albanija, koja je u našem susjedstvu u međuvremenu je postala članica NATO, i ruski turisti su nastavili tamo da dolaze bez vize. Zašto bi bilo drugačije u Crnoj Gori? Dobro znaju ruski građani da na osnovu imovine u našoj zemlji imaju pravo da regulišu privremeni boravak. Takođe dobro znaju da stranci kod nas imaju pravo kupovine zemlje, i da je Crna Gora za Ruse privlačna destinacija ne samo zbog istorijskih veza…

Da li su problemi o kojima govore predstavnici ruskog biznisa realni? Obično se, kao primjer, navodi KAP.

Nažalost, nema idealnih ekonomija koje su bez problema. Posebno u ovakvim vremenina dugotrajuće krize. Naša Vlada se prema ruskim investitorima odnosi jednako kao prema svima ostalima. Sve činimo da privučemo što više stranih investitora. Naša opozicija, koja danas dobija redovnu podršku iz određenih krugova iz Moskve, godinama nas je kritikovala zbog prisustva ruskih investitora u Crnoj Gori. Posebno zbog KAP, koji ste pomenuli. I dan danas se Vlada optužuje što je dozvolila tu privatizaciju. Problemi KAP velikim dijelom su generisani globalnim problemima na tržištu aluminijuma. Takođe, posljedica su i grešaka i slabosti menadžmenta. Ne znam koliko ruska javnost zna, koliko to znaju drugi ruski investitori, Vlada je samo po osnovu ugovoru iz 2010. godine pomogla KAP sa oko 300 miliona eura, od čega su 135 miliona državne garancije koje su dospjele na naplatu 2013. godine. Po osnovu subvencija za električnu energiju Vlada je tada pomogla KAP sa oko 60 miliona eura. Taj problem je sada pred nadležnim sudovima, i smatram da nema smisla detaljnije ga komentarisati.

Zar o odnosu prema ruskim investitorima najbolje ne govori odluka o učešću ruskog ‘’Novoteka’’ i italijanske kompanije ‘’Eni’’ u radovima na istraživanju nafte i gasa u crnogorskom podmorju.

Crna Gora se ipak priključila sankcijama EU protiv Rusije.

Onog trenutka kada je za strateške ciljeve svoje državne politike odredila članstvo u EU i NATO, Crna Gora se opredijelila i da poštuje pravila ovih zajednica. Crna Gora je zemlja u poodmaklom procesu pristupnih pregovora za članstvo u EU. Već godinama imamo stoprocentno usaglašenost sa EU kada se radi o pitanjima zajedničke spoljne i bezbjednosne politike. O tome je riječ. O poštovanju principa i pravila koje smo prihvatili, a ne o uvođenju sankcija Rusiji.

Svi su izgleda zaboravili, pa i u Rusiji, da je na isti način Rusija postupila prema Srbiji i Crnoj Gori, koje su 90-tih godina činile Saveznu Republiku Jugoslaviju. Niko Rusiji nije zamjerio ni to što kao stalna članica Savjeta bezbjednosti nije iskoristila veto, i spriječila sankcije UN. Nikada nijesmo rekli – mogla je, a nije iskoristila to pravo. To nije pokvarilo naše odnose, pa ne vjerujem ni da će ova obrnuta situacija sada odrediti budućnost naših odnosa.

I pitaću Vas na kraju. Vama ne smetaju kritičke publikacije u ruskim medijima i izjave ruskih političara o Crnoj Gori i o Vama lično?

Smetaju. Utoliko prije što su neutemeljene, i proizvoljne. Ne bi govorio istinu onaj koji bi tvrdio da mu takve stvari ne smetaju. Ali, pošto sam dugo u politici, što se u posljednje vrijeme napadno potencira i u reakcijama iz Rusije, navikao sam na pohvale i pokude i kod kuće i izvana. Držim se principa i pravca za koji vjerujem da su na dobro našeg naroda, i naše zemlje. Dobro se sjećam prijateljskog savjeta predsjednika Putina uoči referenduma u Crnoj Gori – ako ste ubijeđeni u to, onda preuzmite odgovornost. Zaista mislim da je Crna Gora na dobrom kursu. Sjećam se da je i ministar Lavrov ne tako davno govorio da se ne treba rukovoditi logikom da neko ne može biti partner Rusije, ako je saveznik Amerike, i obrnuto. A ako je Crna Gora na dobrom kursu, onda je to dobro i za sve njene prijatelje. Znači, dobro je i za Rusiju.