Manja slova Veća slova RSS

Pitajte predsjednika

Pitajte predsjednika

>

Intervju predsjednika Vlade Igora Lukšića za ,,Dnevne novine"

Intervju predsjednika Vlade Igora Lukšića za ,,Dnevne novine"
Datum objave: 03.11.2012 15:21 | Autor: Biro

Ispis Štampaj stranicu


Da sam slušao kritičare bili bi smo dužni 90% BDP

Samir Rastoder

Izbori su završeni, parlamentarna većina će biti formirana tokom naredne sedmice kada se očekuje da predsjednik Filip Vujanović predloži novog mandatara. Predsjednik DPS-a Milo Đukanović je najavio povratak, ali nije do kraja precizirao na koju funkciju premijersku ili predsjedničku. Aktuelni premijer Igor Lukšić poručuje da pravo odlučivanja kako dalje pripada samo DPS-u bez obzira što primjećuje "dosta pretendenata na to pravo i to po pravilu iz ličnih ili sitnosopstveničkih razloga. On kaže da se u određenom trenutku u čovjeku budi potreba da se oproba i u drugim oblastima, mimo političkog života. I počinje da se često pita da li je taj dan došao. Ipak, zaključuje premijer život je nepredvidiv.

U kojoj mjeri i na koji način mislite da je na rezultat koalicije Evropska Crna Gora na izborima uticao i rad Vlade?

Vjerujem da su građani, između ostalog, i to cijenili kada su se opredjeljivali kome dati podršku. Uvijek se na izborima provjerava učinak Vlade u prethodnom mandatu, i ono što je bio moj interes kada je kampanja u pitanju jeste da realnim razgovorom sa biračima, na neki način, podnesem izvještaj i odbranim učinak. I to za period od prethodne tri i po godine. Mislim da nikada do sada kampanja nije bila karakterisana realnom retorikom kao ovog puta, bez obzira što su u medijima, na žalost, dominirale marginalne teme.

Najprije mi je želja bila da se građanima zahvalim na podršci i razumijevanju, jer je za nama težak period od četiri godine krize. Period teškog rada, odricanja. U publici je bilo, siguran sam, ljudi koji razmišljaju šta raditi naredni dan kada ustanu, i koji sa puno briga liježu naveče. Bez razumijevanja i podrške mi ne bismo mogli sprovesti čitav niz teških mjera. Možda ćemo neke morati sprovesti ponovo ukoliko evropska kriza nastavi da uzima danak. Pred našim očima zemlje razvijene Evrope bankrotiraju, u skoro svim zemljama u okruženju je recesija. Mi smo uspjeli da u takvim okolnostima ostvarimo rezultate u mnogim oblastima koje su za ponos, ali su prije svega uspjeh svih građana Crne Gore. Otvorili smo pregovore sa EU, napravili, vjerujem, ključan iskorak prema NATO, ušli u STO. Objašnjavao sam građanima zbog čega je to važno za svakog pojedinačno. Osim recesio ne 2009, u svim narednim godinama smo bilježili ekonomski rast. Pa i ove godine, dok je veći dio Evrope u recesiji, očekujem da ćemo ostvariti minimalni rast. Prošle godine čak iznad 3%. Svjestan sam da često to ne znači puno, kada je životni standard u pitanju, ali je valjda ipak bolje nego da smo i mi u recesiji ili da je bilo -3%? Sveli smo javnu potrošnju na 40% BDP. Manje je danas registrovanih nezaposlenih, a i stopa zaposlenosti je veća nego prije neku godinu. Vjerujem da će se uspješno realizovati i program novog modela pripravničkog staža i osvijetliti put nastavku neminovnih strukturnih reformi u toj oblasti. Značajan broj infrastrukturnih objekata je završen, i što je važno, obnovili smo investicionu zainteresovanost za Crnu Goru, kao i ubrzali realizaciju mnogih investicija u oblastima turizma, energetike, poljoprivrede i drugih. Istovremeno, nismo zatvarali oči ni pred jednim ekonomsko-socijalnim problemom i nudili realno rješenje. Popravili smo položaj naše države na listi Svjetske banke Doing business koja govori o lakoći poslovanja. Riješili smo i začajan broj pitanja koja se tiču društvenih tema, kakva su položaj potomaka nekadašnje dinastije Petro vić, kompromisom riješili pitanje nastavnog jezika, vjerujem utrli, ako bude pravog razumijevanja naše namjere, put objedinjavanju naučnih potencijala jedne male zemlje kakva je Crna Gora i, nešto na šta sam posebno ponosan, potpisali nekoliko sporazuma sa vjerskim zajednicama čime smo, vjerujem, utvrdili i put za rješavanje pitanja položaja pravoslavne zajednice u Crnoj Gori. Da ne pominjem sve reforme, od javne uprave pa redom čiji će se pravi efekti vidjeti tek u budućem periodu. Takođe, mislim da je vrijedna tekovina ove Vlade i transpanim sektorom, medijima, bez obzira na sva trvenj a. Danas j e Crna Gora zemlja većeg stepena demo kratije nego što je bila prije koju godinu. Čini mi se da bi ovo bili vrijedni rezultati za osam, a ne za tri i po, ili godinu i po dana.

Čime ste najmanje zadovoljni u radu prethodne Vlade?

Nesumnjivo, mislim da i pored iznesenog postoji prostor za efikasnije obavljanje posla. Nije produktivnost u svim oblastima jednaka. Nije svijest birokratije do kraja razvijena na način da moramo shvatiti da samo ohrabrivatora možemo stvoriti novu vrijednost, a iz nove vrijednosti obezbijediti veći nivo zarada i penzija, odnosno veći nivo zaposlenosti. U budućem periodu uska grla se moraju efikasnije otklanjati. Ukoliko nije moguće poboljšanjem sistema, tada kadrovskim promjenama. Svi su imali dovoljno vremena da pokažu šta znaju. Takođe, mora se pokazati viši nivo razumijevanja za probleme ljudi. Često čujem primjedbu "pa samo neka kažu može li ili ne može". Ponekad iskazivanje razumijevanja, a ne prazno obećanje smanjuju muku. Istovremeno, svi moraju shvatiti da funkcionisanje države ne zavisi od bilo kog pojedinca kao pojedinca, već od razvijene mreže institucija koje funkcionišu po pravilima i u okviru tih pravila pomažu da se problemi riješe. Pojedinci utiru put, mijenjaju kurs. Pošto je Crna Gora mala zemlj a, česta j e potreba neposrednog kontakta.

Kosu ljudi koji su zadovoljili Vaše kriterijume u prethodnom mandatu i za koje mislite da bi bilo dobro da nastave svoj posao bez obzira ko će biti premijer?

Vlada koja je formirana krajem 2010. imala je samo godinu i po mandata, i podrazumijevala je značajne kadrovske promjene, koje su i u posljednjih pola godine iz različitih razloga nastavljene. Istovremeno je skoro cjelu godinu bila izložena neformalnoj izbornoj kampanji. Pravi efekat rada podrazumijeva duži vremenski period, posebno kada se suočavate kao novi ljudi u Vladi s problemima koji su vi šedecenijske starosti u oblasti ekonomskog sistema, prostornog planiranja, nauke i slično.

Želite li da budete ponovo premijer i očekujete li da će se to i desiti?

Već sam kazao da mi je prevashodni motiv u kampanji bio da na neki način odbranim učinak Vlade iz prethodnog perioda. I to prethodnih ne samo godinu i po, već tri i po godine. Ponosan sam na rezultate imajući u vidu date okolnosti, ali i potrebu mnogih da relativizuju, ili opstrui šu postizanje pomenutih rezultata. Čitava 2012. je u suštini provedena u predizbornoj atmosferi, što se na kraju pokazalo vrlo jasno u kampanji. Na našoj partiji je, prije svega, da dogovorimo kako dalje. I to pravo ne pripada nikome drugome, bez obzira što primjećujem dosta pretendenata, po pravilu iz ličnih ili sitnosop stveničkih razloga, da umjesto DPS odlučuju šta i kako dalje. Suština je shvatiti sa kojim se izazovima naša nova Vlada suočava. Pri čemu se međunarodna i unutrašnja agenda, za jednu zemlju kakva je Crna Gora, prepliću. Zapravo, danas nema zemlje u Evropi u kojoj se ne prepliću. I to treba imati u vidu. Primjera radi, od kredibiliteta ministra finansija u međunarodnim finansijskim institucijama može da zavisi da li će zemlja uspjeti da obez bijedi sredstva za finansiranje svih obaveza. Imam prilike često da čujem zamjerke na zaduživanje i slično. Toliko površne analize, koje čak ne uzimaju u obzir ni razduživanje zemlje, a pogotovo svrhu neto zaduživanja. Od 2004. do danas realizovano je 800 miliona kapitalnih investicija, i re alizovani projekti o kojima se decenijama samo jalovo pričalo. Dakle, bitna je agenda ciljeva.

Koji je najveći izazov za novu Vladu?

Poslovi buduće Vlade se ne mogu bitnije razlikovati od dosadašnjih. Nastavak evropskih integracija, stvaranje uslova za učlanjenje u NATO, podsticanje ekonomskog rasta i razvoja u datim okolnostima. Integracije pored jačanja institucija, imaju za cilj i uteme ljivanje crnogorskog državnog okvira i zato će to biti i dalje jedan od presudnih zadataka za Vladu. Očekivanja građana su rješavanje pitanja nezaposlenosti, prije svega i unaprjeđenja standarda života. Više nego logični zahtjevi, kojima se mora izlaziti u susret, ali će, da bi bili na putu u srednjem i dugom roku ostvarivanja tih ciljeva biti možda neophodno pojedina opredjeljenja preispitati. Pad socijalizma kao ekonomski nekonkurentnog sistema je podstakao tržišnu euforiju. Ali kada je došla kriza, većina se ponovo opredijeli za državu, živeći u iluziji da je moguće redistribucijom budžetskog novca riješiti probleme. Vidimo na djelu da to nije moguće, jer u suprotnom evropske ekonomije ne bi bile u tolikom problemu. Suština je da moramo shvatiti da je u dugom roku preduzetnički duh, dakle sklonost preuzimanju inicijative, pojedinačnoj odgovornosti, inoviranju, ključ nove dinamike. To treba balansirati sa ekonomsko-socijalnom problematikom jer je prelazni period uvijek najteži. Ali, to podrazumijeva u svojoj suštini i reformu obrazovanja, koja u dugom roku daje rezultat, ali tada održiv. Jedino reforma obrazovanja, odnosno promocija novih vrijednosti, u dugom roku mijenja strukturu društva.

Šta bi nova Vlada trebalo da učini da EU makar u manjoj mjeri ističe korupciju i borbu protiv organizovanog kriminala kao najveće zamjerke evropskom putu Crne Gore?

To će kao pitanja EU isticati sve do kraja procesa. I to prije svega, zbog iskustva u prethodnim fazama proširenja. Suština evropskog procesa je jačanje pravne sigurnosti, a to znači jačanje institucija koje se bave tim problemima. Korupcije i organizovanog kriminala ima svugdje, ali su vremenom razvijene institucije koje se nose sa tim. Naš zadatak je da slične razvijemo.

Koliko je izvjesno preuzimanje KAP-a od strane Toščelika?

U mjeri u kojoj smo spremni da prihvatimo da je aluminijumska industrija potrebna Crnoj Gori u cilju diverzifikacije ekonomije i valorizacije resursa, kao i potrebe da se riješi prelazni period do izgradnje energetskog objekta.

Kao što se mnoge željezare i industrijski kompleksi u Evropi gase, tako je pitanje održivosti industrijske proizvodnje izazov za nas. Naša željezara, nadam se, opstaće za razliku od mnogih koje se gase. Isto tako, vjerujem da i KAP može opstati. To znači, ukoliko imamo održivu proizvodnju glinice, prerađivačke kapacitete i energetski obje kat. Toščelik ima svoje viđenje. Ostaje da provjerimo kakav je stav i ponuda potencijalnih njemačkih investitora. Nakon toga će Ministarstvo ekonomije predložiti Vladi, a ako bude potrebe zbog realizacije projekta, i Vlada Skupštini, moguće rješenje. To sve mora do kraja godine da bude poznato.

DPS treba da gleda prema 2022.

Da li su rezulati izbora signal da DPS mora da napravi unutrašnju reformu stranke?

Svi izbori sa sobom nose čitav niz poruka i, ukoliko ih uspješno rastumačite i preduzmete mjere, onda raste šansa da i na narednim izborima ostvarite uspjeh. Šira koalicija koju predvodi DPS i koja će ponovo tvoriti Vladu, ostvarila je na ovim izborima više glasova. Više glasova je ostvarila i redefinisana opozicija. To pokazuje veću zainteresovanost građana za politički proces, za izbor onih za koje misle da će donijeti poboljšanja. Takođe, činjenica je i da se jako puno ljudi opredjeljuje za pojedinu stranku i zato što uvijek glasa, podržava program ili iz nekog drugog razloga. Što se tiče naše koalicije, oko 80% je, uslovno rečeno, naše tradicionalno biračko tijelo, 15-20% je novih birača. Slično je, vjerujem, i sa drugim političkim subjektima, osim potpuno novih na sceni. Vremenom će opadati procenat tradicionalnog biračkog tijela i rasti procenat onih, kao i u drugim zemljama, koji će se sve manje na osnovu prošlih događaja ili ideologije opredjeljivati. Danas su prvi put glasali oni koji su imali 12 ili 13 godina kada je bio referendum. Ja sam imao 13 godina kada je pao Berlinski zid. Poruke sa izbora koje smo dobili danas, 2012. nisu iste kao one iz 1992. ili 2002. godine. Zato vjerujem da partije pokazuju snagu ukoliko to prepoznaju i ukoliko gledaju prema vremenu budućem. Mi treba da gledamo najmanje prema 2022. i da razmislimo šta je to što DPS treba da nudi u narednih 10 godina.

Za probleme nema čarobnog štapa

Da li je naredna godina, godina "jakih rezova" u ekonomiji?

Kao što sam rekao, nema čarobnog štapića. Potrebno je nastaviti sa politikom koja znači održiv budžet, strukturne reforme i poboljšanje uslova za poslovanje radi novih ulaganja. Prvo je potrebno radi jačanja kredibiliteta, drugo radi dugoročne konkurentnosti, treće radi novih radnih mjesta. Ponekad mjere koje podrazumijevaju sprovođenje takve politike nisu popularne, ali su neizbježne. Uz sav napor i uvažavanje, ja tokom kampanje nisam čuo ništa bolje, samo opštu i često praznu priču punu floskula. Ovo su danas zadaci svake evropske države.


Život je nepredvidiv

Vidite li sebe na nekoj drugoj funkciji?

Već sam 12 godina na, uslovno rečeno, prvoj liniji fronta javno-političkih dešavanja u različitim ulogama, a posljednje skoro dvije na poziciji premijera. Zadovoljan sam što sam mogao učestvovati u najznačajnijim događajima za jednu zemlju kakav je, bez sumnje, obnavljanje nezavisnosti. Kao prvi ministar finansija u nezavisnoj i međunarodno priznatoj Crnoj Gori radio sam sa tadašnjim predsjednikom savjeta Centralne banke Ljubišom Krgovićem na učlanjenju Crne Gore u MMF i Svjetsku banku. Kao premijer imao sam prilike da svjedočim kraju procesa učlanjenja u STO na čemu je najviše u prethodnom periodu radila raniji ministar Gordana Đurović. Kao ministarfinansija, potom i potpredsjednik Vlade, sam ispratio cjelokupan ekonomski ciklus od 2004. do danas, u kojem smo imali i godine značajnog budžetskog suficita, razdužili zemlju i raspolagali značajnim rezervama koje su nam pomogle da prebrodimo prve godine krize. Generisao sam, sa kolegama iz Vlade i ministarstva, čitav niz strukturnih reformi u različitim oblastima koje unose novu dinamiku u naš sistem. I tada smo bili kritikovani za politiku koju vodimo, pa mi nije jasno da li kritičari danasza pravo sami sebe kritikuju, jer da sam ih slušao ranijih godina, danas bi dug Crne Gore bio najmanje 80-90% BDP. Drago mi je da je od pozicije dodatnog tereta, kako su u MMF i Svjetskoj banci Crnu Goru doživljavali 2004, ona je danas vrlo uvažena u tim krugovima i primjer drugima kako treba raditi.

Dakle, u određenom trenutku, čovjeku se budi potreba da se oproba i u drugim oblastima, mimo političkog života. I počinje da se često pita da li je taj dan došao. Ipak, život je nepredvidiv. To ne shvataju oni koji misle da država ekonomskom politikom može riješiti sve probleme, to ne shvataju oni koji misle da se čarobnim štapićem rješavaju društveni problemi. Neko je svojevremeno primijetio da što više širite znanje, shvatate koliko zapravo ne znate.