Manja slova Veća slova RSS

Pitajte predsjednika

Pitajte predsjednika

>

Intervju predsjednika Vlade Igora Lukšića za dnevne novine ,,Dan"

Intervju predsjednika Vlade Igora Lukšića za dnevne novine ,,Dan"
Datum objave: 31.12.2011 13:08 | Autor: Biro

Ispis Štampaj stranicu


U ekskluzivnom intervjuu za „Dan” predsjednik Vlade Igor Lukšić poručuje da se u narednom periodu moramo navikavati da institucionalno sazrijevamo, da u praksi primjenjujemo iskustva drugih zemalja i oslobađamo se ličnog odnosa, bez obzira što smo kao malo društvo vrlo često u situaciji da neke odluke, zbog ličnih relacija, budu drugačije nego što je trebalo ako želimo da poštujemo tu logiku.

Da li je smjene, odnosno ostavke šefova bezbjednosnih službi uzrokovala afera „Listing” i da li je ona poslužila kao povod za promjene u vrhu javne i tajne policije?

– U tom slučaju došlo je do određenih propusta jer, prosto, okolnost da se ta vrsta dokumenta nađe u medijima i da je došlo do falsifikovanja dokumenta u određenom dijelu upućuje na to. Čini mi se da ti propusti govore o nedostatku funkcionalnosti u jednom dijelu sistema, u konkretnom slučaju bezbjednosnih službi, i pred tim ne mogu da zatvorim oči. Od predsjednika Vlade se očekuje da, ako je posvećen izgradnji institucionalnog ambijenta koji će omogućiti Crnoj Gori dio integracionih procesa, otkloni svaki uočeni deficit unapređujući zakonsku infrastrukturu i jačajući ljudske resurse. To za sobom povlači reforme koje podrazumijevaju, između ostalog, i određene rokade zbog objektivne odgovornosti. Riječ je o procesu na koji se moramo navikavati jer ako se od premijera očekuje da snosi najveću odgovornost za sve procese u državi, onda to mora važiti za cijeli sistem. Jedini način da to i učinimo jeste da institucionalno sazrijevamo, da u praksi primjenjujemo iskustva drugih zemalja i oslobađamo se ličnog odnosa, bez obzira što smo kao malo društvo vrlo često u situaciji da neke odluke, zbog ličnih relacija, budu drugačije nego što je trebalo ako želimo da poštujemo tu logiku. Tu praksu treba napuštati i u određenom trenutku, da bismo funkcionisali bolje, moramo da vučemo određene poteze, koliko god da su kontroverzni. 

Kako poslije mjesec dana od otkrivanja afere „Listing” gledate na odluku „Dana” da objavi ta dokumenta?

– Moj odnos prema „Danu” je odnos prema mediju koji je najtiražniji u Crnoj Gori i kada dajem intervju, izjavu ili urgiram kod drugih ljudi da ih daju to činim da bi javnost imala što je moguće više informacija i objektivnu sliku o nekom pitanju. Poznato je da ne pretendujem da se bavim uređivačkom politikom, ali smatram da je u tom slučaju stvar profesionalnog standarda bila da se pozove kabinet predsjednika Vlade ili premijer da bi se prethodno provjerila informacija o komunikaciji. Nadam se da će se u budućnosti više poštovati profesionalni standardi, na čijoj izgradnji moramo raditi u svim oblastima. Kao što se očekuje da mi snosimo odgovornost za neke odluke, smatram da je važan dio ukupnog koncepta odgovornosti i to što mediji rade. 

Ono što teško mogu da ignorišem jeste da je ipak došlo do objavljivanja dokumenta koji spada u visokorangirane bezbjednosne dokumente, a pri tom još i falsifikovanih. 

Ako govorimo o tome da je „Dan” pomogao da se načne jedna priča i uoči deficit funkcionalnosti bezbjednosnog sistema, dodatno bi mogao da pomogne da dođemo do izvora falsifikata, kako bi taj deficit mogli u potpunosti ukloniti. Pri tome ne želim da polemišem s tim da je svetinja svakom mediju da ne otkriva izvor informacija. 

Da li ste prije afere „Listing” sumnjali u rad bezbjednosnih službi?

– Ne, nijesam. Nemam nikakvog razloga da sumnjam da je direktor policije ili direktor ANB-a stajao lično iza toga. Nemam ni najmanju sumnju u tom pravcu i zato ističem da odgovor na ovo pitanje ne može biti samo u ličnoj ravni, koja se mora ignorisati, nego na institucionalnoj, na kojoj ću insistirati, i to ne samo u ovom slučaju. To je jedini način na koji možemo raditi. Vjerujem da to izlazi iz nekog klišea dosadašnjeg ponašanja u Crnoj Gori i mislim da je to neophodno. 

Do kada ste spremni da čekate da se utvrdi odgovornost za aferu „Listing”, a u svjetlu Jokovićeve ostavke, i da li tražite odgovornost od čelnih ljudi tužilaštva?

– Tužilaštvo vodi postupak na način da se snabdije čitavim nizom inputa da bi mogli sprovoditi postupak u narednim fazama. Treba dati šansu istrazi, jer ponekad neke stvari ne mogu tako brzo da se otkriju, a vjerujem da će svi neophodni resursi biti u funkciji rasvjetljavanja afere i da će se doći do što je moguće više detalja koji će razotkriti stvar do kraja. 

Kako komentarišete zahtjev dvojice opozicionih lidera predsjedniku države da uvede vanredno stanje zbog opasnosti od kriminala, kao i tvrdnje Srđana Milića o vezama pojedinih lica sa ministrima?

– Prepoznajem da je vaše pitanje vezano za ime ministra Milana Roćena, koji se vrlo često pominje u medijima po raznim osnovama koje nijesu direktno vezane za njegov portfelj. Ministar Roćen je nastupio onako kako je i trebalo. Ako bilo ko ima neki navodni dokaz o nekoj njegovoj vezi ili poslovnoj saradnji sa nekim od kriminalnih lica, onda neka to i saopšti, jer je neozbiljno izaći sa tezom da nemam povjerenja u vrhovnog državnog tužioca, ali imam u tužilaštvo. 

Zahtjev dvojice opozicionih lidera koji su bili na prijemu kod predsjednika Vujanovića definitivno je predimenzionirana tema. Nemam nikakve sumnje u to da je bezbjednost u Crnoj Gori stabilna i da ne iziskuje bilo kakve vanredne napore ili vanredne mjere, već zahtijeva samo kontinuirani reformski pristup. U prethodnih godinu dana usvojili smo niz kvalitetnih modernih zakona, koje treba primijeniti. Raduje me ocjena Evropske komisije da 12. oktobra nijesmo zatvorili knjigu i legli da se odmorimo, već da smo vrlo posvećeno nastavili implementaciju propisa, od kojih neki na snagu stupaju već 1. januara. 

Jedan od uslova EU je i depolitizacija institucija, a upravo imamo primjer političkog izbora partijskih funkcionera na mjesta direktora ANB-a i policije.

– Pripadnost jednoj političkoj stranci ne treba da bude diskvalifikatorni kriterijum, jer se profesionalizam ipak gradi pojedinačnim radom i rezultatima, dosadašnjim ili budućim. Kada govorimo o depolitizaciji, ono što je važno jeste da mi zaista sprovodimo reforme koje će državnu upravu osloboditi politike i uticati da se grade institucije. Ukoliko govorimo o gospodinu Vuksanoviću i gospodinu Nuhodžiću kao o rješenjima za ta mjesta, siguran sam da njihov dosadašnji radni autoritet i kredibilitet ne može biti smetnja njihovom izboru, bez obzira što su angažovani na poslovima DPS-a. Onog trenutka kada budu izabrani, oni moraju prekinuti te poslove, ispoštovati propise i potpuno se koncentrisati na dalje jačanje jednog i drugog segmenta, jer to će najviše govoriti o njima i njihovim rezultatima. 

Rekli ste da ne pravite razliku između krupnih i sitnih riba. Da li to znači da prikrivate činjenicu da u Crnoj Gori nije uhapšen nijedan krupni kriminalac?

– Ne treba praviti razliku između nivoa kriminala zato što su vrlo često građani na udaru, da tako kažem, tog nižeg nivoa kriminala, a država češće može da bude pogođena kroz izbjegavanje naplate prihoda ili kroz trgovinu narkoticima, što opet, kroz neki lanac distribucije, može da pogađa neposredno građane. Zato ne pravim razliku između nivoa kriminala, ali to ne znači da se u državnom sistemu ona može izbjeći. Zato postoje specijalna odjeljenja koja se bave borbom protiv korupcije i specijalna odjeljenja koja se bave borbom protiv organizovanog kriminala. U prethodnom periodu smo ojačali kapacitete i pokrenuli čitav niz postupaka i, između ostalog, kroz regionalnu saradnju došli do rezultata. Vjerujem da u Crnoj Gori danas nema ozbiljnije kriminalne grupe koja na neki način nije bila pod udarom države u prethodnom periodu. Na taj način zaista mislim da imamo povjerenje građana da ta vrsta izazova može biti nešto sa čime se naše institucije mogu izboriti. 

Ukoliko Brisel od Crne Gore na putu ka dobijanju datuma za pregovore zatraži hapšenje funkcionera DPS-a, da li biste bili spremni da prihvatite ispunjavanje tog uslova zbog evropske budućnosti?

– Ne vjerujem da će iz Brisela ikada doći takva vrsta zahtjeva. Mislim da je i komesar File nedavno komentarisao slična pitanja. Ono što Brisel od nas traži jeste puna posvećenost da se izgrade institucije sistema koje u svakoj svojoj fazi dovode do rezultata. Bitno je da svaka od tih karika funkcioniše, i to je ono čemu smo posvećeni i što Brisel želi da vidi. Proces mora da funkcioniše u cjelini i to je ono što su zapravo evropske integracije i što će nam pomoći da zatvorimo poglavlje 23 i 24 u određenom trenutku.

Znači, ne vjerujete da će doći do takvog zahtjeva. A da li biste bili spremni da ga ispunite?

– Ne mogu vam odgovoriti na pitanje u kome će Brisel tražiti nešto od nas a znam da to neće tražiti. Ali u svakom trenutku mogu da vam kažem da tužilaštvo ima podršku da radi svoj posao u potpunosti autonomno i u skladu sa najboljim evropskim standardima i to je ono što mi želimo da vidimo u našem tužilaštvu. 

Činjenica je da je Crna Gora uradila dosta na evropskom putu, ali ipak ne dovoljno da bi dobili datum za početak pregovora za članstvo u EU u decembru. Vjerujete li da nas u junu neće sačekati nova iznenađenja za dobijanje datuma, uprkos nekim najavama francuskih predstavnika da ni polovina 2012. godine nije konačan rok za dobijanje zelenog svjetla?

– Zaista ne vjerujem da može doći do takvog iznenađenja jer formulacija zaključka Evropskog savjeta vrlo jasno ukazuje da je mjesec jun određen za dobijanje zelenog svjetla na osnovu izvještaja o napretku koji će Evropska komisija podnijeti ministrima vanjskih poslova. Evropski savjet je nadležnost prenio na savjet za opšte poslove, što upućuje da smo mi sada u jednoj više operativnoj, a manje političkoj ravni. Evropska komisija je zadužena da bez odlaganja pripremi pregovarački okvir i da krene u skrining poglavlja 23 i 24. U suštini, tu nema nekog bitnog odlaganja i zaista vjerujem da ćemo do kraja juna imati međuvladinu konferenciju koja će i formalno značiti početak pregovora. 

Bez najavljivanog konsenzusa i podrške opozicije, izabrali ste Aleksandra Pejovića za glavnog pregovarača. Zar nisu mogle da se održe konsultacije nakon kojih bi se izašlo sa jedinstvenim predlogom?

– Kod nas koga god da sam predložio za glavnog pregovarača bio bi osporen od opozicije, što me ne raduje. Čini mi se da smo tragali za rješenjem koje u političkom smislu neće biti sporno, jer se radi o čovjeku koji je svoju karijeru gradio u Ministarstvu vanjskih poslova, nije opterećen dnevnom politikom i, po ocjeni svih, radi dobro posao u našoj ambasadi u Briselu, koju su posjećivali, ne samo Vlada već i parlamentarna opozicija i civilni sektor. Nisam do sada imao nikakve primjedbe u tom smislu. Vjerujem da se radi o čovjeku koji je sebe izgradio da može da preuzme odgovornost za ovaj proces. Obavio sam prethodno konsultacije sa opozicijom, i samo je jedan od lidera izrazio rezervu, a ostali su imali neutralan stav ili nijesu imali neki posebno negativan stav. Čudi me da je odjednom nakon toga došlo do takve reakcije. 

Ono što glavni pregovarač treba odmah da uradi jeste da organizuje čitav niz konsultacija nakon izbora već od januara. Treba da razgovara sa opozicijom, civilnim sektorom, medijima, univerzitetima, čitavim nizom segmenata društva jer će se u budućem periodu oslanjati na resurse svih njih u pojednim poglavljima. Važno je da konsultacije krenu što prije i da se što više kvalitetnih ljudi uključi u proces. 

Može li se očekivati da se u pregovaračkom timu nađu predstavnici opozicije i nevladinog sektora, odnosno njihovi stručnjaci za oblast evropskih integracija?

– Ne treba se opterećivati partijskim dresom kada je u pitanju popunjavanje nekih ekspertskih pozicija. Treba se voditi principom da oni koji najviše znaju o nekoj oblasti treba da nam pomognu. To treba da bude glavni rukovodeći princip i to će biti moj savjet gospodinu Pejoviću. 

Da li je tačno da zbog ličnih nesporazuma nijeste predložili Gordanu Đurović za glavnog pregovarača, s obzirom da je njen rad pozitivno ocijenjen u svim segmentima u crnogorskom društvu?

– Ne bih mogao reći da postoje bilo kakvi nesporazumi sa gospođom Đurović. Kada je formirana Vlada, ja sam želio da se dogovorim sa njom da preuzme ovaj posao, ali se ona u tom trenutku zahvalila. Poštujem to što je ona radila u prethodnom periodu i žao mi je što zbog ranije preuzetih obaveza nije bila u prilici da bude sa nama kada smo primljeni u Svjetsku trgovinsku organizaciju jer je ona u velikoj mjeri pomogla tom našem procesu. Sa pozicije uglednog profesora, ona će biti u prilici da pomaže u ovom procesu i radovao bih se ukoliko bi ona na takvu molbu odgovorila pozitivno. 

Može li 2012. godina biti izborna na opštem nivou?

– Biće izborna zato što imamo jedan broj lokalnih izbora tokom 2012. godine, ali ne očekujem opšte izbore na nivou Crne Gore, jer za to nema razloga budući da nema nestabilnosti. Mandat Vlade ističe početkom marta 2013. godine. Hoćemo li se u susret tom datumu dogovoriti o nekom tajmingu koji, iz ovih ili onih razloga, može biti sveobuhvatno prihvatljiv, to je druga stvar.

Kakva su Vaša očekivanja za 2012. godinu?

– Vlada je posvećena otvaranju pregovora u junu. Naš spoljnopolitički cilj je i priključivanje NATO-u i ispunjavanje standarda koji će na samitu u Čikagu poslati poruku ohrabrenja u smislu politike otvorenih vrata. Vjerujem da ćemo doći do rješenja za Željezaru i Kombinat aluminijuma, a nadam se i pokretanju drugih investicija i poboljšanju ekonomsko-socijalne situacije. Treba se koncentrisati na te poslove, a okolnost da će Vlada imati četvorogodišnji mandat biće potvrda političke stabilnosti i institucionalnog sazrijevanja.

Odnos sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori očito nije dobar što se vidi i po tužbi protiv države koju je Mitropolija podnijela sudu u Strazburu. I materijalno i pojavno crkva i država u Crnoj Gori očito imaju problem. Kako vi vidite rješenje tog problema i kakav je Vaš odnos prema Mitropoliji crnogorsko-primorskoj?

– Moj odnos prema Mitropoliji i eparhijama u Crnoj Gori je sa visokim stepenom uvažavanja i poštovanja, a isto tako želim da izgradim odnose prema drugim vjerskim organizacijama na sličan način i mislim da smo kroz potpisivanje Temeljnog ugovora, ali i kroz jedan broj odluka koje su donesene ove godine i kroz komunikaciju sa drugim vjerskim zajednicama, pokazali da je Crna Gora zaista društvo koje je tolerantno. Kao neko ko ni na koji način ne želi da bilo koju vrstu konflikta podstiče i zagovara, nadam se da ćemo i u toj oblasti u nekom trenutku doći do rješenja koja će omogućiti prevazilaženje svih oblika podjela. Vjerujem da bih kao predsjednik Vlade bio mnogo zadovoljniji kada bi pravoslavna zajednica u Crnoj Gori bila okupljena oko jednog centra. 

Koji je to centar?

- To će vrijeme definisati. Ja ću podstaći svaku vrstu dijaloga i biti spreman da učestvujem u njemu. To je u interesu ovog društva. Šta je to čime ćemo se baviti? Preko Ministarstva za ljudska prava već smo donijeli sistematizaciju koja predviđa sektor za komunikaciju sa vjerskim zajednicama. Pomoćnik ministra, odnosno generalni direktor za tu oblast, treba da bude neko ko će biti u dnevnoj komunikaciji sa vjerskim zajednicama. Čini mi se da treba nastaviti intenzivnu komunikaciju i pokušati doći u situaciju koja će biti do kraja zakonita kada je u pitanju boravak jednog dijela sveštenstva i monaštva u Crnoj Gori, a koji nisu rezidenti Crne Gore. 

Ako me pitate lično šta bih volio, volio bih da je pravoslavna zajednica u Crnoj Gori ujedinjena, bez obzira na nacionalnu pripadnost.

Ponekad se čini da Vaš prethodnik Milo Đukanović crnogorske građane doživljava kao Crnogorce iz viceva, odnosno kao neradnike. Dijelite li njegovo mišljenje da građani treba manje da sjede po kafićima, iako znamo da u Crnoj Gori građani rade i po deset sati dnevno, neredovno primaju plate, imaju male zarade, nemaju riješeno osiguranje, kreditno su zaduženi...?

– Metafore su ponekad slikovite, i moja slična metafora u razgovoru sa studentima dovela je do pogrešnog zaključka. Kada pogledamo strukturu našeg društva, kada pogledamo da je u Crnoj Gori po svima istraživanjima relativno nisko učešće aktivne radne snage i relativno nisko učešće zaposlenih u ukupnoj populaciji, onda to govori o jednoj vrsti strukturne deformacije koju moramo otklanjati. U tom kontekstu imamo i veoma visok stepen nezaposlenih mladih ljudi i to je problem kojem se moramo intenzivno posvetiti. Zbog toga je i kreiran novi koncept pripravničkog staža i zbog toga je naše ambicije da kroz investicioni ciklus, ali i kroz aktivnosti Zavoda za zapošljavanje i drugih službi, pokušamo da otvorimo nove poslovne šanse. U svim oblastima ekonomije moramo malo-pomalog izgraditi odnos samoodgovornosti, a ne očekivati da država sve uradi. Svake godine imamo izuzetno veliki broj nerezidenata koji nađu radni angažman u Crnoj Gori i onda se moramo zapitati šta je razlog za to i da sve to malo po malo moramo mijenjati. Siguran sam da u vašoj redakciji nisu svi obučeni novinari, nego su možda studirali neke druge poslove, pa su silom prilika postali novinari i izgradili se vremenom kao novinari. Ne treba bježati od bilo kog posla i čekati samo da vas neko povuče za rukav i kaže „dođite da radite kod nas”. Čini mi se da moramo preuzeti odgovornost u svoje ruke. Iza nekih metafora, u suštini, mora stajati malo dublja analiza ukupnog stanja. Građani Crne Gore kada odu u inostranstvo, bez obzira da li su diplomirani ekonomisti, pravnici i sl., ne biraju posao i ne očekuju od vlada Velike Britanije, Francuske ili SAD da im nađu posao u struci, nego se bore za ono što mogu da dobiju. To je učinilo te zemlje dinamičnim i visokorastućim u ranijem periodu i zato i mi moramo biti spremni i na takvu vrstu odluka. 

Da li bi to trebao da bude savjet da, na primjer, diplomirani ekonomisti kod nas rade neke druge poslove dok ne dođu do radnog mjesta koje zahtijeva njihovu stručnu spremu?

– Gledao sam prilog na televiziji o fabrici automobilskih djelova, gdje su pitali radnicu da li je zadovoljna i da li je to nešto čemu je težila u poslovnom angamanu. Odgovorila je ne i navela da je završila farmaciju, ali da je to posao koji joj je ponuđen. Čini mi se da kod nas, sagledavajući neusklađenost tržišta rada i onoga što je rezultat obrazovnog procesa, ljudi, jednostavno, ponekad nijesu u situaciji da biraju. Sticajem okolnosti, u mojoj porodici, užoj i široj, niko ne zavisi od države u smislu da je zaposlen u državnom aparatu. Vjerujem da ni ja kada okončam mandat i političku karijeru neću biti u državnom aparatu, nego ću se truditi da na tržištu nađem posao. Na taj način treba pristupiti tom pitanju.

Mnogo kritika iznijeto je na račun Vlade zbog garancija za kredite koje su podigli vlasnici Željezare i KAP-a jer se radi o privatnim preduzećima?

– U budžetu za iduću godinu kreirali smo dovoljno širok manevarski prostor za restrukturiranje ovih preduzeća u mjeri u kojoj ona mogu biti oslonac u našoj ekonomjiji. Konačno smo izašli iz faze socijalnog restrukturiranja i nema socijalnih tema u razvojnoj fazi, gdje su napori ministra i Ministarstva ekonomija bili vanredni. Stiču se uslovi za raspisivanje novog oglasa da Željezara ponovo bude važan industrijski kompleks u Crnoj Gori. Nadam se da će se kroz strateško partnerstvo materijalizovati sve ono što očekujemo da je kapacitet te fabrike. 
Što se tiče Kombinata aluminijuma, nadam se da ćemo početkom iduće godine imati jasniju sliku kada je u pitanju interesovanje indijskog partera. Moramo odgovoriti na pitanja kako restrukturirati dugove Kombinata aluminijuma i kako obezbijediti adekvatan energetski izvor. Kao što znate, ta tema je prisutna već neko vrijeme i došli smo u sledeću situaciju: ili ćemo imati odgovor na tu temu ili Kombinat aluminijuma neće opstati, a garancija će pasti na teret države. Kada budemo imali jasnu sliku, a nadam se da ćemo je imati uskoro, predložićemo opciju za koju mislimo da, sa jedne strane, čuva državu i poreske obveznike od aktiviranja garancije, a, sa druge, obezbjeđuje nastavak proizvodnje Kombinata aluminijuma i rast domaćeg proizvoda koji slijedi, između ostalog, kroz veći izvoz. 

To je moja ambicija i zaista mislim da bi trebalo konačno 2012. donijeti odluku koja će sve buduće vlade osloboditi, jer mislim da je previše vlada u prošlosti koje su se samo tim bavile.

Hoće li Vlada povući Zakon o CANU, na osnovu kojeg se jedna nacionalna institucija udružuje sa nevladinom organizacijom, bez obzira na njen kredibilitet, o čemu javnost ima različit stav?

– U više navrata sam ličnim primjerom pokazao da mi je stalo da se CANU pozicionira sistemski kao krovna naučna organizacija u Crnoj Gori, kao jedina koja u nazivu može sadržati odrednicu akademija nauka i umjetnosti. Malo smo društvo i ne vidim zašto bismo bježali od unutarinstitucionalne debate o svim pitanjima. Kada pogledate strukturu akademije kao DANU, vidite da među njima ima istovremeno članova CANU. Ne vjerujem da su akademici CANU definisali kriterijume ispod onih koje su oni morali ispuniti da bi ušli u članstvo akademije. DANU je nastala u jednom vremenu koje je bilo slika Crne Gore u situaciji iščekivanja referenduma o nezavisnosti, pa je bilo potrebno angažovati naučni potencijal da neke druge aspekte našeg kulturno-istorijskog nasleđa učini dostupnim. Želio bih da o svim tim pitanjima oni razgovaraju unutar CANU. Ako na akademskom nivou budemo spremni na toleranciju i izlazak iz situacije podjela, onda će to biti primjer građanima da u mnogim drugim pitanjima ne treba da se opterećuju ničim što može biti posledica sujete ili nerazumijevanja. Mislim da smo kao Vlada u tom smislu, čuvajući rejting CANU, predložili rješenja koja nijesu diskriminatorna i nijesu nikakva vrsta nametanja. 

Stav predsjednika Vujanovića o nepotpisivanju tog zakona dosta je različit od Vašeg.

– Gospodin Vujanović nikada nije rekao da neće potpisati taj zakon. Siguran sam da nema nikakvog nerazumijevanja sa gospodinom Vujanovićem po tom pitanju. Vjerujem da on neće imati nijedan razlog, a to može biti samo unutrašnja kolizija u odnosu na pojedine norme, da ne stavi potpis na takav zakon ukoliko u toj formi bude usvojen u parlamentu.

Kako se u najkraćoj varijanti branite od optužbi da ste pod uticajem Mila Đukanovića i da odluke ne donosite samostalno?

– Više i ne odgovaram na ta pitanja. Recimo da je to najkraći mogući odgovor. Čini mi se da je ova godina u čitavom nizu slučajeva potvrdila jednu vrlo konzistentnu politiku Vlade, koja je bila spremna da za svaku situaciju ponudi odgovor. To je uticalo da se izgradi kredibilitet i u domaćoj i u stranoj javnosti. Vjerujem da nije slučajna podrška prema svim istraživanjima i nije slučajno da ona dolazi sa svih relevantnih međunarodnih adresa. Posvećenost reformskom procesu i traženju odgovora kroz dijalog, pa i u najtežim pitanjima, jača kredibilitet i ni na koji način ne osporava neku vrstu partijskog legitimiteta. Žao mi je što sa druge strane našeg parlamenta nemamo isti pristup umjesto toliko posvećenog političkog diskursa ocjenjivanja lidera DPS-a. U mjeri u kojoj se opozicija bude oslobodila tog diskursa, biće mnogo lakše i konkurentnije razgovarati o nekim praktičnim temama. Ako oni žele tim da se bave neka nastave, naše je da radimo i vjerujem da će biti prilike naredne godine i u novim situacijama da sačuvamo kredibilitet Vlade i odluka koje donosimo. 

Za razliku od Vašeg prethodnika na mjestu premijera, imate podršku javnosti, nevladinog sektora, korektnije odnose sa opozicijom i medijima. Pripadate istoj partiji i najbliži ste saradnici, pa šta je to što Vas razlikuje od Đukanovića, s obzirom da on nije imao takav tretman u javnosti i opoziciji?

– Ne bih izvodio paralele. Svako je drugačiji karakter i upravo je to ono što društvo čini bogatim. Imam puno poštovanje prema Đukanoviću. On je bio premijer u većem dijelu i u onih šest ili sedam godina koliko sam ja bio ministar finansija i potpredsjednik Vlade. Kroz tu komunikaciju izgradili smo iskren i posvećen odnos i u svakoj situaciji smo znali na čemu smo. Ja nikada nisam bježao od toga da iznesem svoj stav, a gospodin Đukanović nikad nije bježao od toga da prihvati drugačije mišljenje ako je dobio dovoljno ubjedljiv argument. Mislim da smo kroz takvu saradnju dolazili do rezultata i odgovora na probleme sa kojima smo se suočavali. U suštini, kada ste predsjednik Vlade, onda ipak vaš karakter na neki način počinje da dominira i stvar može da se percipira na ovaj ili onaj način. Kroz sve ono što smo radili u prethodnih godinu dana u komunikaciji sa civilnim sektorom, medijima i opozicijom, ukupno gledano, društvo činimo jačim. Moramo pristati na vrijeme u kojem će se stvari drugačije odvijati u kome se moderna komunikacija i politička tehnologija mijenjaju. 

Jasno je da je Slobodan Milošević politički otac Mila Đukanovića. Kažu da je Đukanović umnogom pomogao da se Vi politički promovišete i afirmišete. Je li u vašim odnosima moguć slijed događaja kao između Miloševića i Đukanovića?

– Ne, zato što gospodin Đukanović nije gospodin Milošević.

Rajka RAIČEVIĆ
Nikola MARKOVIĆ