Manja slova Veća slova RSS

Pitajte predsjednika

Pitajte predsjednika

>

Intervju predsjednika Vlade Crne Gore, Igora Lukšića, Pobjedi

Intervju predsjednika Vlade Crne Gore, Igora Lukšića, Pobjedi
Datum objave: 31.12.2010 15:31 | Autor: Biro

Ispis Štampaj stranicu


Predsjednik Vlade i urednici Pobjede ćaskali uz kafu
Igor Lukšić - bez kravate


Ako je ikada Crna Gora imala potencijale da ne bude inferiorna, to je danas... Naša gramatika je predvidjela dublete, pa je pravilno reći i đevojka i djevojka i śutra i sjutra, što je dodatna prednost i bogatstvo našeg jezika

Ministri finansija su po stereotipu smrtno ozbiljni ljudi. Predsjednici vlada pogotovo. Kombinacija to dvoje trebalo bi da je mrzovoljni dežmekasti gospodin koji cio dan bulji u dosadne grafikone, a onda se vrati kući i sjedne u fotelju pored kamina da odgleda Dnevnik. Igor Lukšić je sve suprotno od toga. Tridesetčetvorogodišnjak, košarkaš, otac dviju djevojčica za koje nikad dosta vremena, arhetip japija, čovjek koji čita londonski Ekonomist, ali i Gospodara prstenova, doktor ekonomskih nauka koji, kako to ide, respektuje Bila Klintona i Margaret Tačer, ali i dječak u duši koji voli da pogleda Indijanu Džonsa ili posluša Iron Maiden i Guns n’ Roses.

Zatražili smo da sa Igorom Lukšićem razgovaramo bilo kad, ali samo sa jednom molbom: da to ne bude uobičajeni „ozbiljni“ intervju u foteljama neke sive zgradurine nakon unaprijed dostavljenih pitanja.

Došao je u dogovoreno vrijeme – pola sata nakon premijerskog novogodišnjeg prijema, nekoliko sati nakon prve sjednice Vlade kojom je predsjedavao kao premijer, dan nakon što je satima u Skupštini slušao poslanike...

Igor Lukšić je u jednom podgoričkom kafeu ćaskao, bez kravate, sat i po sa pet urednika Pobjede, ne pogledavši nijednom na sat. Spolja niko nije mogao ni po čemu da zaključi da je unutra prvi čovjek izvršne vlasti. Naručeni sok i kafu nije uspio da popije do kraja, jer smo ga pritiskali, želeći da ga „iskoristimo“ maksimalno. Kada smo, ipak, pokazali obzir prema već davno isteklom vremenu ostali smo još desetak minuta razgovarajući „sa isključenim mikrofonima“ o novinarstvu, Pobjedi, vlasti, opoziciji... Onda je mirno rekao saradnicima da preostale obaveze premjeste za sjutra. Pretjerali smo, ali on to nije ničim pokazao. Toliko je drugačiji od drugih, od nas.

POBJEDA: Jeste li znali da ste danas najmlađi premijer na planeti?

LUKŠIĆ: Ne, nijesam tu statistiku pratio.

POBJEDA: Kako Vas stranci doživljavaju kad s Vama razgovaraju? Nešto od toga ste mi rekli kada ste bili početkom godine na onom sastanku sa potpredsjednikom SAD Džozefom Bajdenom. Možemo li to sada da otkrijemo čitaocima Pobjede?

LUKŠIĆ: „You are also damn young“ (I Vi ste vraški mladi). Sastanak je bio u Bijeloj kući u Ruzveltovoj sali koja je odmah do Ovalnog kabineta. Sa američke strane je bio potpredsjednik Bajden. Onda smo premijer Đukanović, ja, ministar Roćen, ambasadori i šef kabineta stajali u redu i čekali da se pozdravimo sa njim. On je došao i pozdravio se sa Đukanovićem, prisjećajući se kako su se prvi put sreli 1994. ili 1996. ako se ne varam kada je Đukanović bio jako mlad. Onda je došao do mene da se pozdravi. I tada kaže: I Vi ste vraški mladi. Tako da mislim da bez obzira na godine. oni jako uvažavaju i generalno ono što sam imao prilike da vidim kao prezentaciju profila i moju dosadašnju komunikaciju. Jako uvažavaju sve ono što sam do sad radio tako da ne sumnjam da će u komunikaciji sa bilo kim Crna Gora biti adekvatno predstavljena.

POBJEDA: Sada pred Novu godinu Britanci objavljuju da je njihov premijer Kamerun jako mlad, najmlađi premijer u istoriji Britanije, od Vas je stariji nekih sedam godina...

LUKŠIĆ: A ministar finansija tri ili četiri. Gruzijski premijer je jako mlad i gruzijski ministar finansija i ministrica za ekonomski razvoj su jako mladi. Tamo sam bio nedavno i to mi je zbilja negdje ostalo u sjećanju.

POBJEDA: Šta Vi kao premijer namjeravate da uradite da zadržite mlade ljude, još mlađe od Vas? Govorili ste u ekspozeu o potrebi ograničavanja odliva mozgova.

LUKŠIĆ: Mislim da mladi ljudi treba da prepoznaju šansu u Crnoj Gori. Ja sam želio da im kroz sastav Vlade pošaljem poruku da imaju šanse u Crnoj Gori. Jer čim dovedete u Vladu nekoliko ministara koji su mi generacijski bliski - od 35 do 40 godina - onda je logika tih ministara da i njihovi saradnici budu mlađi ljudi. Na taj način po dubini zapravo otvarate prostor za mlađe ljude da prepoznaju svoju šansu. Čini mi se da je to nekako prvi doprinos tom stvaranju utiska da mladi imaju šansu u Crnoj Gori i treba takvu poruku poslati.Drugo, mislim da smo uspjeli u prethodnom periodu da pokrenemo nešto što je bio trend u našu korist naravno, od prije četiri-pet godina, a to je da je Crna Gora bila zemlja iz koje su mladi ljudi odlazili. Odlazili su zato što je Crna Gora ekonomski bila najsiromašnija u socijalističkoj Jugoslaviji. Društveno bismo mogli, nažalost, reći da je bila na periferiji iako je veliki broj mladih ljudi, naučnika, umjetnika uspješne karijere izgradio u drugim centrima tipa Beograda, Zagreba ili Evrope. Mi kao narod imamo ogroman intelektualni potencijal i mislim da ga treba staviti u funkciju razvoja Crne Gore, zato treba stimulisati tako nešto.

Jedna od poruka iz sastava Vlade je to da sam želio da ustanovimo Ministarstvo nauke. Čudile su me neke reakcije. Ljudi su imali primjedbu, smatrajući da ne treba dodatni novac trošiti na administraciju. Nemam namjeru da to sad bude neko glomazno ministarstvo, već mislim da ono može da bude administrativno jedno od najmanjih ministarstava u Vladi, ali od ogromnog značaja. Ako ministarka uspije da motiviše mlade ljude da ostanu ovdje, da napravimo dobar link između nas i evropskih fondova i da stimulišemo ljude u istraživačkom smislu, onda smo napravili uspjeh. Tako da je i to jedan od aspekata gdje mladi ljudi imaju šansu. Da ne pominjem druge sfere kao što su sport, umjetnost gdje mislim da malo pomalo uspijevamo da se afirmišemo na različitim poljima. To su neke poruke sadržane u mojim dosadašnjim nastupima i nastojaću da ih ispunim.

POBJEDA: Karijeru mladosti na vlasti u Crnoj Gori je probio Milo Đukanović. Vama ostaje za Crnu Goru teži posao - da probijete rodnu barijeru. Samo je jedna žena u Vladi.

LUKŠIĆ: Nažalost. Očigledno je da kod nas u politici i dalje, nažalost žene nijesu predstavljene na način kako to zaslužuju. S druge strane, ako pogledate moj savjetnički tim, mislim da imamo većinu žena: šest dama i tri godspodina ako se ne varam. Tako da imam puno povjerenje u žene i njihove radne sposobnosti. Ista stvar je Ministarstvo finansija. Uvijek sam pokušavao da promovišem određene osobe u koje sam siguran da svojom kompetentnošću mogu da nose i najodgovornije poslove. I to su već dokazale.

Želim da dođemo u situaciju da se možemo uporediti sa mnogim zemljama u Evropi da imamo veći broj žena na odgovornim funkcijama. Možda treba imati u vidu da to ne važi za izvršnu vlast nažalost ni za zakonodavnu vlast, ali kada je pravosudna vlast u pitanju onda mislim da žene dominiraju. Izgleda da se u Crnoj Gori žene pozicioniraju tamo gdje im možda sistem vrijednosti nekako bolje odgovara da u tom poslu donose odluku.

POBJEDA: Često se može čuti da su kadrovski potencijali Crne Gore slabi. Slažete li se s tim?

- Ako je ikada Crna Gora imala potencijale da ne bude inferiorna, to je danas. Na svim poljima imamo kapacitete koji to lako mogu da dokažu. Vjerujte da smo dobijali direktne pohvale od Evropske komisije, MMF, Svjetske banke da su kapaciteti Ministarstva finansija ravni zemljama sa dugogodišnjom tradicijom upravljanja javnim finansijama, čak i iznad drugih zemalja u tranziciji ili u razvoju i u smislu komunikacije, profesionalizma i politika koje vodimo.

Prednjačili smo u regionu po broju strukturnih reformi i siguran sam da gradimo kapacitete koje će u potpunosti odgovoriti zahtjevima evropskih integracija. Ono što nam treba jeste da domaće kadrovske kapacitete stavimo u funkciju razvoja, da ih povežemo, jer se stiče utisak da se malo iskočilo iz sistema. Naši univerziteti, recimo, uveli su trogodišnje studije, a administracija za to nije bila spremna. Tek nedavnim klasifikacijama zanimanja omogućavamo da bečelori mogu da odrade pripravnički staž i da se kasnije zaposle u državnoj službi.

Na tom fonu je i moje zalaganje za redefiniciju koncepta pripravničkog, možda sa jednakim budžetskim sredstvima, ali kraćim stažom. Siguran sam da je mladim ljudima značajnije da imaju šansu za pripravnički staž nego iznos pripravničke plate, iako to nije zanemarljivo.

POBJEDA: Obraćajući se poslanicima, ponudili ste javno saradnju opoziciji. Mislite li da ćete u njima imati iskrenog partnera?

Želim da pružim ruku saradnje na način kako sam objašnjavao u parlamentu. Znači da periodično, kvartalno ili po potrebi, imam konsultacije. Vjerujem da kroz taj dijalog možemo, malo pomalo, neku praksu ili tradicionalnu zategnutost ostavljati u prošlosti, a razumno pristupati problemima koje treba da riješimo. Ne očekujem da ćemo se nakon tih razgovora slagati u svemu jer to ne bi bilo prirodno, ali mislim da možemo smanjiti broj razlika.

Kada je evropska agenda u pitanju, možemo u tom smislu izgraditi neku vrstu strateškog partnerstva. Zato će neki od razgovora koje ću imati nakon Nove godine sa predstavnicima opozicije biti u cilju uspostavljanja strateškog partnerstva kada je evropska agenda u pitanju.

POBJEDA: Dok sa visokih evropskih adresa stižu pohvale, s druge strane iz regiona, konkretnije iz Srbije, stižu omalovažavanja Crne Gore. Da li preko priče o organizovanom kriminalu i korupciji ima pokušaja destabilizacije Crne Gore?

LUKŠIĆ: Regionalna politika i njeno unapređenje važan je kriterijum kada Evropska unija ocjenjuje progres svake zemlje za ispunjavanje Kopenhaških kriterijuma i napredovanje na ljestvici evropskih integracija. Crna Gora je tome potpuno posvećena i želimo da gajimo najbolje odnose sa susjedima. Do sada smo u tome uspjeli.

To što postoje određena pitanja koja sa susjedima treba rješavati i za koja smo se dogovorili kako ih rješavati, ne znači da su to otvorena pitanja, poput Prevlake, demarkacije granice, potpisivanje sporazuma o razgraničenju...Ona se rješavaju u skladu sa najboljom međunarodnom praksom.

U slučaju Srbije, stvorili smo uslove da se neka blaga tenzija ili hladnoća u odnosima, ipak, eliminiše. Nedavne posjete i privredna saradnja dale su tome doprinos.

Zvanični Beograd je nakon priznavanja Kosova od Crne Gore procijenio da treba otići korak unazad u odnosima, ali, malopo malo, stvari treba popravljati.

Spremni smo da podržimo najavljene bilateralne dijaloge, među kojima je i dijalog Beograda i Prištine. Ukoliko se procijeni da Crna Gora može pomoći u tome, pokazaćemo odgovornost. Naša zemlja je najmanja u regionu, ali koja je u međuvremenu sazrela i može da promoviše određene vrijednosti i pomogne otklanjanju problema koji postoje u našem okruženju.

POBJEDA: Događaj godine u Crnoj Gori i svijetu?

LUKŠIĆ: U političkoj sferi u Crnoj Gori sasvim sigurno je dobijanje statusa kandidata. U ekonomskoj sferi mislim da je to emisija euro obveznica, bez obzira što je to često bilo kritikovano. U svijetu bih rekao da je to proces koji se kroz nekoliko događaja nazire, a to je da grupa G 20 polako postaje reprezentativno svjetsko tijelo na nivou šefova država i vlada koje koordinira politička i ekonomska pitanja. Vjerovatno će iću u pravcu snažnije koordinacije i harmonizacije politika po pojedinim pitanjima na globalnom nivou.

POBJEDA: Ličnost godine - Crna Gora svijet ?

LUKŠIĆ: Ličnost godine u Crnoj Gori je Marija Vuković. To je ogroman potencijal koji će, nadam se, biti pretočen u jednu od olimpijskih medalja u Londonu ili Rio de Žaneiru. Takve ljude treba njegovati i dati im punu podršku.

U svijetu ne znam ko bi mogao biti ličnost godine. Ajde da kažemo da sam impresioniran pokušajima novog britanskog premijera da se obračuna sa ekonomskim problemima, prije svega, u javnim finansijama svoje zemlje, ali i u nastojanju da reformiše konzervativnu partiju. To što on radi jeste duboki ideološki zahvat i čini mi se da se u toj političkoj sferi tokom 2010. on iskristalisao.

POBJEDA: Šta biste, gledano iz sadašnje perspektive, na kraju 2011. godine smatrali Vašim uspjehom, a šta neuspjehom?

LUKŠIĆ: Uspjeh bi bio kada bi Evropska komisija ocijenila da smo ispunili očekivanja i da ulazimo u fazu pregovora. Ocjenu da nijesmo još spremni za pregovore ne bih doživljavao kao neuspjeh, jer treba imati u vidu okolnost da je Evropska unija u preispitivanju.

Neuspjehom bih smatrao ukoliko ne bismo pokrenuli neku od većih investicija i na taj način povećali zapošljavanje i zadržali trend blagog, ali sigurnog rasta plata.

Ukupni rezultat ove vlade cijeniće se po tome da li smo stvorili uslove da se građani osjećaju bolje i da za godinu-dvije bolje žive nego danas.

Leksikon Igora Lukšića

SAD ili EU?
- BRIC. (Brazil, Rusija, Indija, Kina)
Vaterpolo ili ženski rukomet?
- Ženski rukomet.
Poezija ili proza?
- Čudno, ali ipak proza.
Jedrilica ili gliser?
- Ako govorimo o odmoru, ipak jedrilica.
TV prenos sjednice Skupštine ili „Farma“?
- Tv prenos Skupštine.
Orhan Pamuk ili Fjodor Dostojevski?
- Dostojevski.
Knjiga ili film?
- Knjiga.
Čaj ili kafa?
- Čaj.
Sportski kabriolet ili terenac?
- Terenac.
Film ili pozorište?
- Film.
Facebook ili My Space?
- Intima.
Redovna penzija ili neredovna plata?
- Neredovna plata.
Privatne ili državne škole?
- Javno-privatno partnerstvo.
Vijesti ili Kurir?
- Vijesti.
Saradnik: glup i ambiciozan ili pametan a lijen?
- Pametan, a umjeću tu lijenost da iskorijenim.
Avion ili automobil?
- Automobil.
Al Paćino ili Robert de Niro?
- Al Paćino.
Meril Strip ili Anđelina Džoli?
- Anđelina Džoli.
Pab ili diskoteka?
- Pab.
Amfilohije ili Mihailo?
- Huuh, Kvisko... Ili recimo Jerusalim.
Pjesma Mediterana ili Sunčane skale?
- Zlatna pahulja.
NBA ili evropska košarka?
- Evropska košarka.
Kum ili Vol Strit?
- Kum.
Stara ili nova zgrada Vlade?
- Nova zgrada Vlade.
Potencijalni poželjni biznis partner: Andrija Mandić ili Nebojša Medojević?
- Jesam li iskoristio kviska?
Ne.
Kvisko... A može i - huuh.
More ili planina?
- Planina.
Živko Nikolić ili Federiko Felini?
- Nikolić.
Maradona ili Pele?
- Pele.
Ronaldo ili Mesi?
- Mesi.
Bitlsi ili Rolingstonsi?
- Radije bih imao dilemu između Deep Purple i Led Zeppelin.
Internet ili novine?
- Novine.
Košulja ili T-shirt?
- Košulja.
The Books of Knjige ili Monty Phyton?
The Books of Phyton.

Nove vrijednosti i gašenje požara

POBJEDA: Kako ćete riješiti finansiranje vrhunskog sporta?

LUKŠIĆ: Pojedince kakvi su Marija Vuković, Danka Kovinić i drugi sportisti možemo uz nevelika sredstva pomoći da osjećaju da imaju podršku svoje države. Sistemsko rješenje podrazumijeva da neki od naših klubova - Primorac, Budućnost ili neki koji nastupaju na međunarodnim košarkaškim i odbojkaškim takmičenjima ili Rukometni klub Budućnost sistemski podržimo u dijelu u kom nije moguće obezbijediti adekvatne sponzore. Država treba stati iza tih klubova - Budućnosti, Lovćena, Mogrena. Najbolji put da bismo izbjegli neku vrstu kolizije je da sredstva ustupamo savezima. Na koji način će savezi da stanu iza tih klubova, koji se takmiče na međunarodnoj sceni, njihova je stvar. U tom dijelu treba tragati za sistemskim rješenjima.

POBJEDA: Da li ćete poput prethodnog premijera i Vlade biti popustljivi prema radnicima koji štrajkuju?

LUKŠIĆ: Ne vidim da Vlada može promovisati promjenu vrijednosti, koju sam najavio, tako što će izlaziti u susret svakom zahtjevu koji znači crpljenje budžetskih sredstava i gašenje požara. Nije problem da nadležna ministarstva i ja učestvujemo u aktivnostima sa sindikatom i radnicima u rješavanju problema, ali to mora da podrazumijeva stvaranje ekonomski održivih kompanija i da ne bude u funkciji gašenja požara. Ima smisla učestvovati u tome ako treba da kreiramo socijalni program koji će ljudima pomoći da se lakše izbore sa činjenicom da sjutra neće imati radno mjesto, ili ako je to u funkciji održive kompanije ili stvaranja novih preduzeća u kojima bi oni, koji su ostali bez posla, mogli da se zaposle. Nesporno je da je restrukturiranje privrede i nepovoljna struktura nezaposlenosti, koja je dugoročnog karaktera, ozbiljan zadatak Ministarstva ekonomije i Ministarstva rada i socijalnog staranja.

POBJEDA: Problemi KAP-a i Željezare su gotovo dežurne teme.

LUKŠIĆ: Ne mislim da ćemo se najbolje izboriti sa problemima KAP-a i Željezare tako što ćemo staviti ključ u bravu i isplatiti otpremnine. To bi bila greška jer bismo izgubili dio bruto nacionalnog proizvoda, poreskih prihoda, radnih mjesta. To nije u funkciji naše ekonomije, prije svega, zato što imamo resurse. Da nemamo boksit, fabrike i da razmišljamo da li graditi nove, bili bismo u dilemi. Kad to već imamo, bila bi greška sužavati ekonomiju. A i kriza nas uči da ekonomija, što je moguće više, treba da bude disperzirana.

Ne smijemo zaboraviti da je naša ekonomija mala, da je BDP po stanovniku oko pet hiljada eura i da bi mogla da funkcioniše i da je samo uslužna, ali ne vidim razlog zašto ne bismo iskoristili resurse. To podrazumijeva da probleme ne rješavamo preko noći i preko koljena. I bez obzira što imamo težak problem kao što je Željezara stvari moramo rješavati na način da se sindikat, Vlada i poslodavci dogovore o načinu trajnog rješavanja problema. Samo tako preduzeće može kreirati novi proizvod.

Crnogorski identitet: Himna, grb, zastava, jezik i crkva

POBJEDA: Zašto se protivustavno i protivzakonito ponašanje u Crnoj Gori smatra normalnim, kada je u pitanju nepoštovanje državnih simbola? Šta Vlada u tom dijelu treba da uradi?

LUKŠIĆ: Dosljedno treba da poštuje zakon. To znači da nipošto ne treba tolerisati nepoštovanje državnih simbola. Kod najveće opozicione partije nedavno je u tom dijelu napravljen iskorak.

Razumijem da to pitanje zahtijeva određeni senzibilitet, ali ne možemo zanemariti činjenicu da je Crna Gora nezavisna država, međunarodno priznata i uvažena i da ima simbole koje treba poštovati. Stvar je dijaloga da li možemo pronaći rješenje koje će svi uvažavati. To kao tema može figurisati u nekim budućim razgovorima. Moramo, međutim, insistirati na poštovanju zastave, grba i himne, i to na način kako rade druge zemlje. Vrlo brzo nećemo biti u situaciji da ovo komentarišemo. Negdje je i apsurdno da se to uopšte komentariše.

POBJEDA: Da li smatrate da radi mira u kući treba promijeniti nacionalne simbole - himnu, zastavu, grb?

LUKŠIĆ: To ne treba raditi zarad mira u kući, jer je Crna Gora nezavisna država koja ima svoje simbole i koje građani, ipak, poštuju. Nepoštovanje simbola je incident, a ne pravilo. Istovremeno, treba sjesti i vidjeti šta su to konkretni zahtjevi i u tom pravcu pokušati doći do rješenja. Grb, himna i zastava definitivno su utemeljeni i postali su dio našeg društvenog bića. Ako ih je moguće nadograditi i doći do rješenja koje će biti prihvatljivo svima, nijesam protiv da u tom smislu otvorimo dijalog. Bez obzira na sve to, ne mogu razumijem situaciju u kojoj će neko na utakmici Crna Gora - Srbija navijati za Srbiju, pa da je ne znam koliko intimno vezan za tu državu.

POBJEDA: Svjedoci smo karikiranja crnogorskog jezika, omalovažavanja, nipodaštavanja. Šta Vlada u vezi s tim treba da uradi?

LUKŠIĆ: Vlada je uradila sve što je do nje. Pripremili smo Pravopis i Gramatiku koja je postala dio nastavnog programa. Duboko poštujem sve koji govore srpskim jezikom, ali i bošnjačkim, albanskim i hrvatskim, i od svih njih očekujem da poštuju mene i sve koji govore crnogorskim jezikom. Karikiranje i degradacija crnogorskog jezika mi smetaju. Smeta mi i pitanje odakle sad dva dodatna slova koja karakterišu govor na ovom području. Odrastao sam u takvom ambijentu, kod mene se uvijek govorilo duva śever, śutra.

POBJEDA: U parlamentu se kaže predśednik, a u Vladi predsjednik. Da li to znači da je svakome ostavljeno da sam izabere varijantu ili i tu treba uvesti red?

LUKŠIĆ: Naša gramatika je predvidjela dublete, pa je pravilno reći i đevojka i djevojka i śutra i sjutra, što je dodatna prednost i bogatstvo našeg jezika. U prethodnom periodu se time nijesmo bavili, ali to ne znači da ubuduće ne treba, kao i parlament, da uvedemo ova jezička rješenja.

POBJEDA: Imovina koju u ovom momentu koristi Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori je, najblaže rečeno, sporna. Da li i to treba što prije da se raščisti?

LUKŠIĆ: Prije svega, treba otvoriti dijalog svih koji mogu pomoći u ovom procesu. Lično ću to inicirati i ne bježim od toga. Vjerovatno ima želje da se vodi dijalog, ali možda nema raspoloženja da se dođe do konačnog dogovora. To je u interesu svih. Zato mislim da treba voditi dijalog.

Iako sam vjernik, nikada nijesam to previše eksponirao, ali predsjedniku Vlade pripada da inicira kontakte i pomogne da neke radikalne oblike isticanja tog problema pokušamo da marginalizujemo. Da u prvi plan dođu oni koji hoće da razgovaraju i da tako dođemo do rješenja. To je veoma teško i trajaće. Ali, uporno insistiranje mora dovesti do rješenja.
Svi nečega moramo da se odreknemo i da shvatimo da se to radi zbog viših interesa i, prije svega, zbog generacija koje dolaze.