Manja slova Veća slova RSS

Pitajte predsjednika

Pitajte predsjednika

>

Autorski tekst premijera Đukanovića objavljen u dnevnom listu "Pobjeda": Živa je Zoranova vizija evropske Srbije

Autorski tekst premijera Đukanovića objavljen u dnevnom listu "Pobjeda":  Živa je Zoranova vizija evropske Srbije
Datum objave: 07.03.2013 11:34 | Autor: Biro

Ispis Štampaj stranicu


Evropa je kiseonik za Srbiju – govorio je Zoran Đinđić. Status kandidata je očekivao 2004, a punopravno članstvo u EU 2010. Ubjedljivo, sa žarom je govorio o tim planovima. Često je ponavljao da treba ići brže, da smo mi na ovim prostorima propustili neke sjajne šanse koje su drugi narodi i druge zemlje iskoristili…

Već je deset godina otkako su ga ubili. Srbija nije tamo gdje je Zoran vidio. Ali, iako kasni, jeste na tom putu. Prisjećam se kako mi je u Beogradu, u noći dok smo zajedno ispisivali stranice Beogradskog sporazuma 2002. godine, ispričao šta je rekao rudarima u Majdanpeku tog dana. Kako za njih ima jednu dobru i jednu lošu vijest… Često je to koristio. Pitam se šta bi danas za njega, za Srbiju, i za njene susjede bila dobra vijest. Najbolja. Tadašnji Zoranovi politički protivnici, koji su danas na vlasti u Srbiji, ubjedljivi su zagovornici njene evropske budućnosti. Možda i veći od onih koji su sebe promovisali kao Zoranove sljedbenike. Ima li bolje potvrde ispravnosti kursa Đinđićeve politike?

Poučno je za sve političke poslenike, prije svega u Srbiji, ali i u susjedstvu, prisjetiti se nekih njegovih poruka, političkih dijagnoza, koje su ga koštale glave. Da ništa više nije rekao nego to što je rekao studentima banjalučkog Univerziteta 21. februara 2003. godine, Zoran Đinđić je zaslužio jedno od najčasnijih mjesta u srpskoj istoriji. Tog dana su prvi put pokušali u Beogradu da ga ubiju, na putu za Banja Luku. U tom obraćanju između ostalog je iznio dilemu da li srpski narod može da uđe u 21. vijek sa jednim arhaičnim vidom kolektivnog identiteta… koji su razlozi istorijskih neuspjeha… zašto su uvijek drugi krivi…?

Mnogo je događaja iz našeg privatnog i političkog prijateljstva. Prisjećam se našeg posljednjeg susreta nekoliko dana prije njegove smrti. Dugo smo razgovarali prvo u Crnogorskoj vili u Užičkoj, a onda nastavili u saveznom Parlamentu, dok smo čekali da uđemo u salu. I tada, kao i prilikom mnogih naših susreta, govorio je o čvrstoj odlučnosti da bude lider istorijskog zaokreta u državnopolitičkom razvoju Srbije. Želio je da Srbiju snažno okrene prema Evropi. Upoređivao je Srbiju sa pretovarenim tankerom, koji, ako je na dobrom kursu, ipak prispije u luku. Evropska unija je u njegovoj ilustraciji bila sigurna luka.

Sve je to bilo idealno zamišljeno, ali je potcijenio i težinu tereta, i činjenicu da dio posade nije bio na istom kursu sa njim kao kapetanom. Propustio je da uspostavi pouzdanu kontrolu nad nekim važnim državnim polugama. Tako se i moglo desiti da ih drugi iskoriste protiv njega. I da presude i njemu, i državnoj politici Srbije koju je personifikovao. Za vrijeme NATO bombardovanja došao je kod mene sa pouzdanim informacijama da mu u Srbiji pripremaju likvidaciju. Zajedno smo napravili plan njegovog boravka u Crnoj Gori. Pomogli su nam zajednički prijatelji i u Beogradu i u Crnoj Gori, koja mu je u tim teškim danima bila sigurno utočište. Nažalost, poslije svega što se dogodilo, to je danas manje važno. Ali mi je ljudski drago što sam bio u situaciji da pomognem prijatelju u nevolji.

Ko je i zašto ubio Zorana Đinđića? Možda se odgovor djelimično krije u tvrdnji jednog od pripadnika iste filozofske škole koju sam negdje ranije pročitao da je razlog u tome što je vjerovatno prešao granicu mogućeg… Što je pokušao da promijeni svijet u jednoj totalno razorenoj i nedovršenoj zemlji u kojoj to nije bilo moguće. Možda nije bilo moguće tada, ali vjerujem da sada jeste. Nekoliko mjeseci prije Zoranovog ubistva šuškalo se u bolje informisanim političkim, obavještajnim i medijskim krugovima šta mu se sprema. Znaju se dobro te adrese. Premijera Srbije trebalo je predstaviti kao kriminalca, stvoriti atmosferu nakon ubistva da se jednostavno radi o logičnom, najobičnijem obračunu kriminalnih bandi. Time se unaprijed željelo zatrijeti i Đinđićevo političko djelo. Ali sve im je bilo uzalud. Jeste da je Zoran bio u pravu kada je govorio da su svi sporovi u Srbiji od 1804. bili između reformatora i onih koji su se bojali promjena. I da su nažalost uvijek stradali reformatori. Stradao je i Zoran, ali je njegova vizija evropske Srbije živa. Zato mu danas oni koji na prigodnom mjestu u Beogradu povodom desetogodišnjice smrti ostavljaju poruke zahvaljuju za viziju.

Znam da je živ da bi bilo bolje i Srbiji, i svima nama. Vjerujem da bi bio ponosan na način kako su Crna Gora i Srbija obnovile svoju državnost. Zoran Đinđić je obezbijedio svoje trajno mjesto i u novijoj crnogorskoj istoriji. Dobro smo se razumjeli i sarađivali, što kroz istoriju nije baš bio čest slučaj kad su u pitanju crnogorski i srpski političari. Ljudski, bilo je zadovoljstvo imati Zorana za prijatelja.

Autorski tekst predsjednika Vlade i prijatelja ubijenog predsjednika Vlade Srbije Zorana Đinđića, napisan za beogradski nedjeljnik NIN povodom desetogodišnjice atentata na prvog demokratski izabranog predsjednika Vlade Srbije.

Piše: Milo Đukanović

http://www.pobjeda.me/2013/03/07/milo-dukanovic-ziva-je-zoranova-vizija-evropske-srbije/